U srijedu 18. oktobra sa početkom u 20.00 časova, na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske, premijerno će biti izvedena predstava “SABIRNI CENTAR” autora Dušana Kovačevića, u adaptaciji Ivana Velisavljevića i Marka Misirače, i u režiji Marka Misirače. Premijernim izvođenjem predstave “SABIRNI CENTAR” zvanično će biti otvorena 88. sezona Narodnog pozorišta RS, a tom prilikom će biti i dodjeljene nagrade za najbolja umjetnička ostvarenja u prethodnoj pozorišnoj sezoni NPRS.
Događa se u Banjoj Luci, 1990. godine.
UMJESTO BIOGRAFIJE I RIJEČI REDITELjA
Predstava Sabirni centar po tekstu Dušana Kovačevića okupila nas je, u jesen 2017. godine, da udruženim snagama ispričamo svoju verziju ove priče. Odlučili smo da se vratimo u ne tako davnu prošlost, u Banju Luku i Krajinu 1990. godine, uoči rata u Hrvatskoj i BiH, u doba početka privatizacije i pljački velikih firmi pod maskom „stimulisanja privatnog biznisa“, i kroz ideju profesora istorije o stvaranju Gradskog muzeja narodne revolucije u želji da očuva tekovine NOB-a, lociramo kada je i kako (ponovo!) počelo i kako se razvijalo ludilo na ovim prostorima. Da se zapitamo da li je sve bio privid i koliko je taj privid trajao? Posebno mi se učinilo zanimljivim vratiti se u to vrijeme i u te okolnosti danas kada je na snazi opšti revizionizam i kada političari masovno koriste i zloupotrebljavaju ideološku dezorijentisanost naroda na ovim prostorima. Ova predstava bi tako mogla da funkcioniše na više nivoa: i kao društveno-politička groteska i kao intimna porodična drama.
Sabirni centar je prva koprodukcija između Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banje Luke i Pozorišta Prijedor iz Prijedora. Namjestilo se – i hvala upravama ovih kuća na tome – da budem reditelj koji će „uvezati“ ova dva pozorišta. Imao sam sreću i zadovoljstvo da od nekih ranijih vremena pratim glumačke ansamble ovih kuća prvo kao gledalac, potom da se srećem sa većinom od njih na brojnim pozorišnim, filmskim i TV projektima, kao organizator, asistent režije… Onda je došlo do direktne saradnje – diplomsku predstavu, takođe po Kovačeviću, radio sam sa prijedorskim i banjolučkim glumcima u prijedorskom teatru. Danas su mnogi od tih ljudi među mojim najboljim i najbližim prijateljima i rad u ova dva ansambla osjećam kao nešto najljepše i najprirodnije što ovaj posao može da nam pruži. Ovom prilikom moram da se sjetim Djelidbe Skendera Kulenovića, predstave koju smo u Pozorištu Prijedor radili u jesen 2012. godine, koja je rado igrana i koja je na brojnim festivalima donijela nagrade svim učesnicima. Predstava Sinovi umiru prvi Mate Matišića izvedena je premijerno u zimu 2016. godine i takođe je imala više nego uspješan repertoarski i festivalski život. Djelidbe više nema na repertoaru jer su nas neki divni ljudi napustili. Sinovi i dalje „umiru“ na repertoaru banjolučkog teatra i na gostovanjima. Nadam se i želim predstavi Sabirni centar dug i uspješan život i radost glumcima koji u njoj igraju.
