Akademska slikarka Željka Paić, koja živi i stvara u Banjaluci, predstaviće svoje radove od 13. februara do 12. marta na izložbi u prostoru “The Room Contemporary Art Space”, koji se nalazi na Trgu Svetog Marka u Veneciji.
Paićeva, koja je poznata po tome što spaja arhitekturu i umjetnost u svojim radovima, ovaj put je radila nešto drugačiji koncept, kako bi odgovorila na temu postavke “The Body Language”.
Njeni radovi su osim u Banjaluci, bili izloženi i u Njujorku, Londonu, Amsterdamu, Bolonji, a u razgovoru za “Nezavisne” ona priznaje da, kada je 2016. godine turistički posjetila Veneciju, nije mogla ni da sanja da će predstaviti svoje radove na Trgu Svetog Marka.
“Ova prilika mi posebno znači jer se dešava za vrijeme Venecijanskog karnevala, koji me uvijek intrigirao i inspirisao. Venecija je centar savremene umjetnosti koji je otvoren za nove ideje i pristupe”, kaže ona.
Odgovarajući na pitanje o samoj temi za ovu izložbu i procesu nastanka novih slika Paićeva napominje da je prije njenog arhitektonskog serijala bila portretista, što jedan dio njene publike vjerovatno nije znao.
“Takođe sam se bavila tijelom, slikala sam aktove i radila studije tijela kao student arhitekture i akademije. Prije dva mjeseca sam uradila sliku ‘Torzo’ i baš pri samom završetku tog rada dobila sam poziv za Veneciju, gdje je tema govor tijela. Pored ‘Torza’ izložiću još jedan konceptualni rad pod nazivom ‘Aging’ i fotografiju jednog mog spontanog performansa koji se bavi komunikacijom tijela i skulpture”, pojašnjava ona i dodaje da skulptura zauzima polovinu njene inspiracije u novom serijalu zbog svoje dimenzije vječnosti i transcedentalnosti.
“S druge strane, kao umjetnika me zanima tema prolaznosti, konstantna promjena tijela i svijesti kroz godine. Iako mi tema tijela nije potpuno nova, uvijek je izazov pomjerati granice”, priča Paićeva.
Dosadašnjim radovima Paićeva je stekla naklonost, kako publike, tako i kritike, a ono po čemu je njena umjetnost specifična jeste upravo njen pečat po kojem se lako prepoznaje.
“Mislim da umjetnik treba istrajati u temi koja ga okupira i dok god je to iskreno. Nije dobro ponavljati se da bismo ostali u komfornoj zoni. Sigurno ću zadržati one elemente koje još osjećam, ali ću dozvoliti novim idejama da se otjelotvore. Imam nekoliko radova iz 2019. koje ću svakako završiti u toku 2020, ali se radujem novim izazovima koje naslućujem”, kaže Paićeva.
Priznaje da joj znače dosadašnje pohvale publike, jer su veliki vjetar u leđa, međutim, ne kreira nove umjetničke radove razmišljajući o tome.
“Moj cilj nije da udovoljavam publici, jer bi to bila kočnica za umjetnost. Umjetnost podrazumijeva i prijatno i neprijatno, i lijepo i ružno u svom sadržaju i zato ne može uvijek biti hvaljena i prihvaćena od svih”, navela je ona.
Kaže da su prilike da se predstavi u velikim gradovima sjajna iskustva, ali i da ima mnogo stresa oko same organizacije, počevši od dokumentacije koju treba dobiti za privremeni izvoz umjetnina, pa do dolaska na nepoznat teren.
