Čestitam međunarodni dan žena radnim kolegicama tvornice obuće „Bema“ Banjaluka i Mrkonjić Grad ,na koje sam izuzetno ponosan i zahvalan jer smo sačuvali radna mjesta i napravili ogroman iskorak u posljednje tri godine zajedničkim trudom i radom te su fabrike u Banjaluci i Mrkonjić Gradu postale jedne od najmodernijih fabrika u regionu, a uložili smo i velika sredstva za nabavku mašina i humanizaciju radnih mjesta.
Želim im lijepo raspoloženje danas. U Tvornici obuće „Bema“ će svaka kolegica dobiti po par visoko kvalitetnih cipela .
Radno vrijeme ćemo skratiti za dva sata.
Nažalost, u Banjaluci nisam mogao da nađem 1100 posnih pita jer je vrijeme posta , ni jedna pekara ni dvije, tri združene nisu u stanju to da naprave, eto do čega smo došli.
Još smo pod utiskom veoma uspješne priredbe povodom 8. marta , ali moramo se okrenuti i svakodnevnim obavezama jer mi platu zarađujemo, a ne dobijamo.
Čestitam 8. mart našim vjernim kupcima, a mi smo jedni od rijetkih koji nismo povećavali cijene u našim prodavnicama, a imamo veoma kvalitetne cipele, torebe, novčanike. Čak smo i snizili cijene da koliko toliko pomognemo kućni budžet.
Da se osvrnemo kako je počelo obilježavanje 8. marta, Međunarodnog dana žena. Pokret za borbu za ženska ljudska prava nastao je među tekstilnim radnicima u Njujorku ,koje su zahvaljujući Rozi Luksemburg i Klari Cetkin pokrenule štrajk zbog loših uslova rada. Uvijek je to bila industrija koja popunjava kućni budžet, nikada industrija odjeće i tekstila nije mogla da bude nosilac ( hranilac) porodice.
Ali moram da kažem da nikad, a ja radim 45 godina u tvornici obuće „Bosna i „Bema“, nismo došli na prosjek plate od 85 odsto od prosječne plate u Republici Srpskoj. Uvijek je do sad bilo oko 50 odsto, tako da smo prošle godine dosta uradili na povećanju plate i na standardu , međutim, to sve nažalost postaje upitno zbog enormnih poskupljenja i divljanja cijena i haosa u društvu.
Na kraju, još jednom svim radnim kolegicama, našim kupcima i građankama Repubike Srpske, BiH, želim srećan 8. mart , da budemo optimistični koliko je to moguće veseli i da budemo dobri ljudi jer dobro se dobrim vraća.
Marinko Umičević
