Kako sam preko noći od Heroja, postao protivnik dječijih igrališta!
Ni sam ne znajući da će toliko daleko da ode jedno postavljeno pitanje Upravi grada Banjaluka, bio sam poprilično iznenađen ili bolje rečeno zaprepašten, kada me je Igor Radojičić gradonačelnik Banjaluke, na pres konferenciji optužio da sam protivnik izgradnje dječijih igrališta i čitave akcije prikupljanja sredstava. Moje iznenađenje podijelili su i direktori Kroacija osiguranja i Krajinapetrola koji su na pres konferenciji stajali do gradonačelnika.
Tako sam sa jednim postavljenim pitanjem gradonačelniku, od heroja, postao protivnik djece i njihovih roditelja.
Šta sam pitao gradonačelnika, da sam od njega dobio takvu salvu uvreda?
Pitao sam ga da javno pokaže ugovor o izgradnji dječijeg igrališta u parku Mladen Stojanović, koji je ispred građana Banjaluke potpisan sa kompanijom Mlijekoprodukt. Uzgred, na toj konferenciji na kojoj sam etiketiran od prvog čovjeka Banjaluke kao protivnik izgradnje igrališta, direktori Kroacija osiguranja i Krajinapetrola izjavili su da nemaju ništa protiv da se ugovori koji su oni potpisali daju javnosti na uvid.
Šta je onda problem sa ugovorom potpisanim sa Mlijekoproduktom?
Odgovor na to pitanje ne znam!
Tražio sam ga na uvid iz radoznalosti, a odgovor koji sam dobio iz Kabineta gradonačelnika Banjaluke, a kasnije i samog gradonačelnika, prvi pun zakonske akrobatike, a drugi pun uvreda me zamislio. Šta gradonačenik i njegova služba kriju?
Još sedam dana je rok do kada će Mlijekoprodukt, kako su se na zakone pozvali u Kabinetu gradonačelnika, da se izjasni da li želi da objavi “tipski” ugovor o izgradnji dječijeg igrališta u parku Mladen Stojanović.
U ovoj priči oko igrališta možda ništa nije sporno, ali i ako jeste, onda je možda najopasnija činjenica, sa koliko energije i sile prvi čovjek Banjaluke brani eventualne neregularnosti, odnosno nečiji nerad i neodgovornost.
Ugovor sa Mljekorpduktom i ponašanje gradske administracije, ustvari samo je lakmus papir koji pokazuje, kakvu praksu odnosa sa javnošću provodi nekada prvi čovjek najvišeg zakonodavnog nivoa vlasti, Narodne skupštine Republike Srpske. Ugovor sa Mlijekoproduktom je “težak” 50 hiljada maraka. Banjaluka sa novim gradonačelnikom u narednih mjesec, dva ili možda čak manje, treba sa investitorima da potpiše ugovore vrijedne desetine miliona maraka. Najavljuje se potpisivanje ugovora o gradnji nove toplane, kupovini “rupe” u centru grada. Kako će tada da se ponašaju gradonačelnik i njegov kabinet. Hoće li na pitanje odgovarati uvredom ili možda nečim težim, jer ugovori su milionski, a ne kao za park 50 hiljada maraka?
U javnosti se samo zna, da će građani Banjaluke sa partnerima novog gradonačelnika, graditi toplanu i parking, odnosno park ili trg. Više informacija nema. Zna se samo da će ispod Borika da nikne šest dimnjaka visine 30 metara. Za “rupu” se zna da će biti parking, odnosno da će građani Banjaluke da kupe od privatnika rupu, odnosno parking, i tu se sve informacije završavaju. Koliko će taj parking da košta? Ne zna se da li su gradonačelnik i njegov tim već odredili cijenu. Hoće li je saopštiti građanima čije novce troše ? Hoće li morati kako su nevješto pokušali da sakriju ugovor sa Mlijekoproduktom, da se pozivaju na član Zakona o slobodi pristupa informacijama prema kojem, za podnošenje izvještaja građanima na šta troše njihove novce moraju prvo da pitaju gazdu firme, u slučaju “rupe” gazdu nesuđenog Siti Mola?
A možda se samo gradonačelnik ponaša onako kako su se ponašali i njegovi prethodnici. Radi šta hoće i kako hoće, i niko sem stranačkog šefa ne smije da mu postavi pitanje. Nova toplana i novi parking u “rupi” su pitanja sa desetinama vrijednim milionima odgovora na koje građani Banjaluke čekaju konkretne odgovore, a ne 3D slike parka i trga.
