Da je Republika Srpska posebna po apsurdima i bizarnim slučajevima potvrđuje i postupak koji se vodi protiv bivšeg predsjednika Udruženja malih akcionara propale Fabrike duvana Banjaluka Zlatibora Koljančića.
Sve što je običnom čovjeku apsurdno, u pravnom svijetu sa druge strane čisto je kao suza, jer iako većina ljudi poistovjećuje pravo i pravdu ove dvije kategorije nemaju nužno isto značenje, ali je nesporna veza među njima. “Pravo je ono što biva, a pravda ono što bi trebalo da bude.”
Naime, Koljančiću je bivši vlasnik Fabrike duvana firma “Antonić” otkazala Ugovor o radu još 19. novembra 2010. godine i isplatila mu otpremninu u iznosu od 7.000 maraka.
– Nisam više mogao ući u svoju fabriku u kojoj sam proveo nekoliko decenija. Zalupili su mi vrata pred nosom i isplatili taj novac koji nisam ni tražio. Iako sam se htio vratiti u fabriku nisu mi dozvolili – prisetio se Koljančić.
U godinama koje su uslijedile došlo je do smjene vlasnika u Fabrici duvana Banjaluka, pa su umjesto “Antonića” palicu preuzeli Bugari, odnosno “Bulgartabac”.
Novi vlasnik pokreće tužbu i dobija pravosnažno rješenje kojim je poništena isplata otpremnine Koljančiću.
Sa druge strane Koljančić tvrdi da nije ni znao za to, jer je zbog ugrožene životne egzistencije morao potražiti drugo radno mjesto.
Bugari su u međuvremenu stavili ključ u bravu banjalučkog preduzeća, radnicima isplatili otpremnine i za većinu otišli sa ovih prostora.
Međutim, u slučaju Koljančića ovo preduzeće, kao i Bugari su itekako prisutni, jer sa stanovišta prava da bi neko preduzeće zauvijek otišlo mora biti i likvidirano kako to nalaže zakon. Kako stvari stoje, a najviše zbog zanimljivog zemljišta na itekako zanimljivoj lokaciji ovo preduzeće će postojati i dalje.
Dakle, iako više ne rade, pravno gledano banjalučka Fabrika duvana živi, a Bugari kao vlasnici su i dalje registrovani u APIF-u.
Bugari imaju i pravnog zastupnika pred sudom u slučaju protiv Koljančića.
Ipak, pravni zastupnik nam je kratko odgovorio da nije adresa kojoj se možemo obratiti u ovom slučaju.
– Mnogima se Koljančić obraćao, ali niko nije pustio njegovu priču. Sada me zovete vi, ali ja nisam adresa na koju se trebate obratiti – izjavio je za Srpskainfo banjalučki advokat koji zastupa bivše vlasnike Fabrike duvana.
Nakon što smo je upitali kako uopšte da dođemo do bivših vlasnika koji su otišli dobili smo negativan odgovor.
U isto vrijeme Koljančić se ne može načuditi situaciji u kojoj se našao.
– Nikada nisam ni radio u fabrici koju su vodili Bugari. Sa druge strane oni traže da im vratim 7.000 maraka koje mi je isplatio „Antonić“ nakon što me istjerao iz fabrike, a istovremeno su Bugari uoči odlaska radnicima isplaćivali po 500 evra za godinu radnog staža provedenog u fabric – objasnio je Koljančić.
U tužbi koja je podnesena protiv Koljančića potvrđeno je da mu je otkazan ugovor o radu, nakon čega je Koljančiću isplaćena otpremnina u iznosu od 7.900 maraka.
Međutim ova odluka o otkazu je poništena kao nezakonita presudom Osnovnog suda u Banjaluci, a koju je potvrdio Okružni sud u Banjaluci 2013. godine.
U dijelu pravni osnov za potraživanja tužioca navodi se da je pravosnažno poništena isplata otpremnine, te da je sud u ranijem sporu već odlučio da su potraživanja tužioca prema Koljančiću osnovana.
Specifična situacija
Iz advokatske kancelarije Dragana Tolimira koja zastupa Zlatibora Koljančića ističu kako se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj situaciji.
– Iako ne rade, ovo preduzeće pravno postoji u APIF-u i imaju svog punomoćnika – objašnjavaju pravni zastupnici Koljančića.
Slučaj Koljančića još jedan je koji će u svojoj konačnici pokazati da su pravo i pravda na potpuno različitim stranama.
Izvor: Srpskainfo
