U Banjaluci će u četvrtak, 11. aprila u prostorijama NUB “Petar Kočić” sa početkom u 19 h biti promovisan najnoviji roma Radmile Karlaš “Ej drugovi, jel’ vam žao.” Ovaj, treći roman banjalučke novinake i književnice, a šesti naslov koji objavljuje, uključujući i dvije zbirke kriča, Banjalučanima će, osim autorke, predstaviti i prof.dr Dijana Hadžizukić sa Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru. Roman, posvećen autoricinim roditeljima, je izazvao veliku pažnju u regionu i šire, a već je promovisan u Sarajevu i Mostaru. Prema riječima prof.dr Lejle Žujo Marić, roman Radmile Karlaš Ej, drugovi, jel vam žao? ispisan na 234 stranice i komponiran od 33 dijela donosi kompleksnost građe i likova kroz čije se sudbine reflektuju duboke naslage vremena nataloženog kroz historiju Bosne i Hercegovine. Uz široki vremenski raspon od elemenata srednjevjekovne kulture, osmanskog i austrougarskog doba do historijskih procesa 20 vijeka – Drugog svjetskog rata, izgradnje socijalističkog društva do dramatičnog kraja tog velikog vijeka i raspada socijalističkog društva i poraća, Radmila Karlaš plete, na više pripovjednih nivoa, vrijedan tekst. Tako Žujo – Marić dodaje: “Ženska perspektiva i osjećanje svijeta čine se odlučujućim u razvoju narativnih silnica u romanu Radmile Karlaš s time da ovdje nije riječ o forsiranju ženske samosvijesti i njenoj samodovoljnosti, nego o prožetosti ženskog bića životima drugih. Žudnja da se punina života podijeli s drugim (bilo da je riječ o drugom biću, drugoj kulturi ili drugoj vremenskoj dimenziji) bitno određuje duhovni etimon romana Radmile Karlaš, a posebno njenu središnju emotivnu figuru – Iris.”
Prema riječima jednog od recenzenata romana prof. Marjana Hajnala, Radmilin tekst je istovremeno osebujan lirski iskaz i paralelna retrospektiva najznačajnijih odlika epohe Yu-zajedništva. Kao voditeljica kroz tu epohu, sama suočena sa lomom i gubitkom ljepote bivanja u već izborenom prostoru slobode i bratstva, tim svojim pomno bilježenim osvrtima na blisku prošlost, Radmila Karlaš u romanu markira put kolektivne anamneze kojom objektivne i poštene promatrače i saučesnike vezuje, a mlađe obavezuje da se suoče sa činjenicom da je Jugoslavija građena na najboljim vrijednostima i, nažalost, u tragičnom haosu porušena zahvaljujući arbitrima sistematski planirane destrukcije.
Urednica romana, prof.dr Dijana Hadžizukić smatra da je autoricina igra sa vremenom jedan od prvih literarnih kvaliteta ovoga romana i jedan od najbitnijih aspekata konstruisanja romanesknog narativa. Hadžizukićeva podvlači da dobro znamo da je od Prusta i Foknera vrijeme postalo „glavna ličnost romana“, te da takav odnos prema strukturiranju teksta traje i danas. Prema njenoj analizi, drugi važan aspekt romana Ej drugovi jel’ vam žao? jeste pripovjedna pozicija: iako je tekst ispisan iz ugla takozvanog objektivnog pripovjedača, fokalizacija pripada protagonistinji što je u potpunosti subjektiviziralo naraciju, te događaje pretočilo u doživljaj.
Sociologinja kulture, prof. dr Sarina Bakuć sa FPN u Sarajevu naglasila je na promociji romana u Sarajevu kako Radmila Karlaš nije izgubila glas. Neuljepšane istine, najdublja razmišljanja, djelići sjećanja, nezacijeljene rane. Stoga, ne biti u mogućnosti ispričati svoju priču,biti ušutkan, znači biti dehumaniziran. Udara na samu egzistenciju čovjeka: tjera ga da preispituje vlastiti zdrav razum, valjanost njegove verzije događaja. Stvara u nama duboku i egzistencijalnu tjeskobu. Kada izgubimo glas, nešto u nama umire. Radmila nije izgubila glas.
Recenzent romana prof.dr Nezuk Ćurak iz Sarajeva naglašava kako je ovaj novi rukopis Radmile Karlaš jedan od onih tekstova koje svrstavamo u registar nedostajućih. Mladalački topos te ideologije, shvaćene kao ljubav a ne kao “iskrivljeni pogledna svijet” bile su omladinske radne akcije (ORA) kojima je tekla ta nova jugoslovenska, mladalačka krv, sposobna da premosti stoljeća bijede i regresije. Smatram punim pogotkom što je ORA jedna od ključnih simboličkih i stvarnih teritorija romana, jer baš su Omladinske radne akcije kao utopijske forme izgradnje boljeg čovjeka budućnosti pravi mizanscen za likove romana kakvi su npr. Trasko, Iris i Kenan, bez obzira što imaju različit nivo vjere u ideologiju koja je naslijeđe partizana kao ljudi, koji su, kada pogledamo iz ovog šugavog vremena, ljudi iznad svakog vremena (…) ) Premda, kako Ćurak kaže, roman ima vrlo zahtjevnu kompoziciju, prelazak iz jednog vremena u drugi, bez posebnog naglašavanja prelaza je izuzetno postignuće u romanesknoj formi te je “prebacivanje” sa Omladinske radne akcije u “naše” vrijeme ili u vrijeme Drugog rata ili u vrijeme posljednjeg rata ili u vrijeme bitke za samoupravljanje i unitariziranu-decentraliziranu Jugoslaviju, pun pogodak, ispunjen književnom svrhom.
Radmila Karlaš (1963.) počela da piše već sa 12 godina, objavljujući u revijama “Džuboks” i “Film.” Fakultet političkih nauka završila je u Zagrebu prije rata. Kao slobodna novinarka, radila je za mnoge printane i elektronske medije. Prije rata za “Večernje novosti”, “Arenu”, “Unu” i druge. Početkom rata, radi za banjalučki “Prelom”, a krajem i nakon rata za BBC, VOA, WDR, radio Fern, Alternativ Informativ Network (AIM). Šeher BL i druge. Jednu deceniju bila je koordinatorica volonterka za Amnesty International (AI) u BiH. Živi i radi u Banjaluci.
