Registrovana 7.937 preduzetnika u Banjaluci zapošljavaju 8.700 radnika, što znači da je prosječno kod jednog poslodavca, uključujući i njega samog, prijavljen tek 1,1 radnik.
Ovi podaci, koji se mogu pročitati na zvaničnoj stranici Grada, još jednom svjedoče o lošem privrednom ambijentu na ovim prostorima, gdje su potpuno nestale firme sa nekoliko hiljada zaposlenih. Posao mahom pokreću samostalni preduzetnici, kojima se ne isplati ni da imaju prijavljenog više od jednog radnika. Pored činjenice da nam cvjeta rad na crno, mnogo je i onih vlasnika koji su zapravo jedini radnici u firmi i gazde sami sebi.
– Otvorila sam svoj frizerski salon, ali samo ja radim, i to u jednoj smjeni, jer nemam toliku zaradu da mogu zaposliti još jednog frizera. Dok platim kiriju, komunalije i poreze, ostane taman meni za platu – ispričala nam je vlasnica jednog salona.
Preživljavanje
Prema pokazateljima Odjeljenja za privredu, krajem 2017. u gradu je najviše bilo aktivnih trgovinskih radnji – 1.219, zatim ugostiteljskih – 886, u oblasti prerađivačke industrije bilo je 616, uslužnih delatnosti 611, građevinarstva 176, a u oblasti informacija i komunikacija 66 preduzetnika.
Banjaluka, koja je nekada bila veliki industrijski grad, podsjeća ekonomista Zoran Pavlović, ostala je bez kompletne industrije; proizvodnja se svela praktično na administraciju i male, mikro biznise.
– Oni ne mogu da “prežive” osim da prodaju svoje usluge i robe, a po tom osnovu nisu u stanju da zapošljavaju veći broj radnika. Ako se uzme da je prosjek 1,1 zaposlen po registrovanom subjektu, uključujući d.o.o i samostalne preduzetnike, onda to pokazuje da mi apsolutno nemamo nikakvu industriju. Hendikep je da Banjaluka, koja je imala firme sa nekoliko hiljada radnika kao što su bili „Vrbas“, „Krajina“, „Čajavec“, toga više nema. U sektoru kože i tekstila radi „Bema“ sa 1.200 radnika, ali je to nisko plaćena radna snaga bez neke ozbiljne perspektive novog zapošljavanja i širenja – naglašava on.
Industrijska zona “Ramići”
Ono što je Grad pokušao da uradi sa industrijskom zonom „Ramići“, odnosno bivšim „Unisom – fabrikom hladno valjane trake“, smatra Pavlović, očigledno nije dalo pravi rezultat, niti se, dodaje on, radi na dovođenju stranih investitora.
– Ništa se ne radi da se stvori ambijent u koji bi neki ozbiljni investitori došli, iako je Banjaluka centar gdje imamo potencijalno i radno sposobno stanovništvo i finansijske institucije – poručuje ovaj ekonomista.
Međutim, u Gradskoj upravi smatraju da su u proteklom periodu uradili mnogo na unapređenju poslovnog okruženja u Banjaluci. Podsjetili su da grad od 2015. godine ima BFC sertifikat povoljnog poslovnog okruženja kao pečata kvaliteta, pojednostavljene su, kažu, i procedure za registraciju preduzetnika, za šta je potrebno 24 časa od predaje kompletnog zahtjeva.
– Preduzete su i mjere stimulisanja razvoja preduzetništva projektima povećanja produktivnosti i konkurentnosti privrednika i samozapošljavanja. Smanjeni su i parafiskalni nameti za preduzetnike. Preduzetnici koji prvi put pokreću posao oslobođeni su plaćanja takse – saopšteno je nedavno iz Grada.
Kako dodaju, osnovan je Centar za investitore radi pružanja pomoći investitorima prilikom pokretanja poslovanja i drugih pitanja iz nadležnosti Gradske uprave, uveden jednošalterski sistem za predmete iz oblasti prostornog uređenja, kao i olakšice pri plaćanju naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta i rente i izgradnji proizvodnih pogona.
Ove godine u budžetu je za subvencije za povećanje produktivnosti i konkuretnosti privrednika i preduzetnika planirano 922.000 maraka.
U 2017. godini na području grada Banjaluke bilo je nešto više od 68.000 zaposlenih, od kojih 39.300 u privrednim djelatnostima, a ostalo u neprivrednim organizacijama, ustanovama i institucijama. Krajem prošle godine zaposlena su bila 70.972 radnika/
Izvor: Srpskainfo
