BLMojGrad

“Nisam mogla birati ime, ni godinu, ni mjesto rođenja. To nije moje – to su mi birali drugi.

Ono što mogu birati je moje. Rođena sam kao slobodno ljudsko biće i tako želim živjeti. Zajedno, sa svim slobodnim ljudima, jednakim pred zakonima, koji poput braće i sestara dijele iste ideale kao genetski kod.

Zato biram slobodu, jednakost i bratstvo!”

“Rođen sam i odrastao na obali našeg Vrbasa. Svoju mladost sam proveo po alejama, naseljima i obližnjim izletištima našeg voljenog grada Banjaluke, gdje sam ujedno i završio svoje školovanje. Sve što sam stekao u životu, od rođenja, pa do svoje mirovine, dugujem svom voljenom gradu i uvijek sam mu se vraćao. U ovom najdražem gradu postao sam otac dvije uspješne kćerke, od kojih danas imam i četvero unučića. Po struci sam ekonomista, a radio sam kao poslovođa u KTK Visoko i Domus Rijeka, a bio sam i šef domaće prodaje i izvoza u BLIK Banjaluka. Jedan period života sam proveo u SAD, gdje sam radio na održavanju stambenih i komercijalnih objekata. Danas svoje penzionerske dane provodim sa prijateljima iz djetinjstva i dobrim ljudima koje sam upoznao kroz našu zajedničku borbu Pravda za Davida.

Sofija Grmuša je rođena 3.10.1989. u Banja Luci. Osnovnu i srednju školu je završila u Banja Luci gdje više obrazovanje nastavlja na Fakultetu za informacionih tehnologije i dizajna, na smijeru grafičkog dizajna. Radila je na više različitih projekata iz oblasti grafičkog dizajna, web programiranja i fotografije.

Uz svoje sugrađane stala je u odbranu zelene površine poznatije kao “Picin park” u Banja Luci. Aktivan učesnik protesta “Pravda za Davida” od samoga početka. Stručni saradnik udruženja “Put Pravde” Banja Luka i aktivista udruženja “Pravda za Davida i za svu djecu u BiH” Beč, Austrija. U sklopu programa Mreže mira uspješno je završila edukaciju medijske pismenosti. U borbi za istinu i pravdu do konačnog razrješenja ubistva Davida Dragičevića i Đženana Memića aktivno radi na medijskoj i internacionalnoj saradnji sa aktivistima širom svijeta, svakodnevno učestvuje na protesnim okupljanjima, javnom lobiranju i zagovaranju za poštovanje osnovnih ljudskih prava.

Uspješno je završila edukaciju iz oblasti Tranzicijske pravde u sklopu projekta “Bosna i Hercegovina: Animiranje mladih za pomirenje: Budi inspiracija” na Jahorini 2020. godine u organizaciji USAID-a i European Endowment for Democracy kao i internacionalnu ljetnu školu ljudskih prava Sarajevo 2020 ( International Summer School Sarajevo 2020 (The Role of Transitional Justice in Rebuilding Human Rights and Rule of Law in Post-Conflict Societies).

Tečno govori engleski i njemački jezik.

Датум рођења:

Rođena 17.09.1986. godine u Banjoj Luci. Od najranijeg školovanja ostvarila sam izvanredne rezultate – vukovac i najbolji đak u generaciji u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju (gimnazija). Medicinski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci sam upisala kao prvorangirana sa ostvarenim maksimalnim brojem bodova i isti završila prije započetog apsolventskog staža sa prosjekom 9,59. Doktorsku disertaciju sam odbranila i specijalistički ispit iz nefrologije položila 2018. godine. U toku postdiplomskog obrazovanja usavršavala sam se na prestižnim klinikama i univerzitetima u Evropi (Patra, Grac, Beč, Cirih, Kopenhagen, Milano, Lajpcig, Bukurešt, Jaši). Redovno učestvujem na međunarodnim kongresima i seminarima iz oblasti nefrologije, gdje sam nagrađivana za najbolje istraživačke radove. Dobitnik sam mnogih prestižnih stipendija, od kojih je najznačajnija stipendija Švajcarske vlade za izuzetne talente. Angažovana sam u nastavi anatomije na Medicinskom fakultetu uglednog Univerziteta u Cirihu, gdje se bavim i eksperimentalnim istraživanjima koristeći najsavremeniju metodologiju u cijelom svijetu. Recenzent sam međunarodnih naučnih časopisa iz interne medicine i nefrologije koji su visokorangirani na naučnoj SCI listi. Aktivan sam član naučnih evropskih projekata. Autor sam preko dvadeset naučnih radova iz oblasti nefrologije i interne medicine, od koji su mnogi sa značajnim impakt faktorom i citirani su u naučnoj i stručnoj javnosti. Aktivno govorim engleski i njemački jezik, a služim se i ruskim jezikom.

“Ja nisam za onu striktnu biografiju. Ja sebe ne vidim tako. Ja sam prost i jednostavan.

Moja djela su biografija, moja duša, moji drugari, porodica, tekstovi, ljubav prema Vrbasu, moj život i ljudi oko mene. To sam ja.

Ja samo mogu reći da sam rođen osamdesete na Paprikovcu.

Zaljubljenik u prirodu, čuvar “Dajak” tradicije i prokletnik pravde.”

Датум рођења:

“Zbog ljubavi sam postala Banjalučanka i ovaj grad sam zavolela od prvog trenutka kad sam jednog maja stala ispod procvetalih divljih kestena u centru. Znala sam srcem da tu pripadam. Tu sam rodila decu, doživela svoje poslovne uspehe, stekla drage prijatelje. Farmaceut sam po struci, jer sam uvek želela da pomažem ljudima. Fakultet i specijalizaciju sam završila na Univerzitetu u Beogradu. Radila sam na mnogim odgovornim poslovima u oblasti farmacije (šef apoteke, menadžer lanca apoteka, koordinator u veleprodaji). Aktivna sam u strukovnim organizacijama, gde se zalažem za status farmaceuta. Volim životinje i pokušavam da pomognem da se napuštene životinje leče i udome. Volim čitanje, pisanje, filmove i jogu.

Jedna velika tragedija i zločin ogolio je do kosti probleme društva u kome živimo. Pokazalo se koliko smo nemoćni pred otuđenom vlašću. Ako smo i mogli žmuriti do tada, posle ovoga nismo mogli ostati nemi. Odlučila sam se na ovaj vid borbe, jer ne želim da iko od nas živi u društvu u kom se guše ljudske slobode i prava i gde su jedini načini da se uspe nepotizam i korupcija. Potrebna je promena sistema, jer u dobrom sistemu i nije bitno ko je na vlasti. Bitno je da su osobe koje biramo nama odgovorne i da postoje mehanizmi da se to sprovede.

Ja ne želim da se jalovo žalim, ja želim da budem deo promena.”

Rođen 02.11.1982. godine u Banjoj Luci. Tu završava srednju elektrotehničku školu “Nikola Tesla”, a kasnije stiče zvanje diplomiranog ekonomiste. Kroz školske dane trenirao rukomet, a danas je aktivno uključen u obilzak prelijepih planina i prirodnih predijela u našoj zemlji. Kao volonter redovan učesnik u humanitarnim akcijama, a odlično se pokazao kao i organizator. Takođe kao volonter učesnik u organizaciji polumaratona i ultra maratona kroz prelijepu prirodu koju imamo. Učesnik gotovo svih protesta u našem gradu koji su ukazivali na nepravdu i koji su tražili bolji i kvalitetniji život u našem gradu.

Siguran je da ovaj grad može i mora bolje od onog što smo imali do sada.

“Zovem se Puškar Edin. Dijete sam ovog grada kojeg neizmjerno volim. Završio sam srednju tehničku školu u Banjaluci. Pripadam generacijama kojima je rat uništio djetinjstvo i mladost. Uništio snove i planove za budućnost. Generacijama koje nakon te nesreće uporno i teško rade da nadoknade vrijeme. Da ostvare nešto, da ostave nešto iza sebe. Međutim, u ovakvom sistemu koji nas uporno vuče u prošlost to nije moguće.

Kao član i aktivista grupe Pravda za Davida, ali i kao roditelj i građanin ovog grada osjećao sam dužnost i potrebu da se priključim Pokretu Pravde, jer je Pokret Pravde jedina politička opcija u zemlji koja ima jasnu viziju, volju i energiju da ovom gradu vrati dostojanstvo. A njegovim građanima obezbijedi prije svega sigurnost, a samim tim i prosperitet. Mi smo dokazali ko smo i koliko smo uporni. Mi smo dokazali da zajedno možemo prebroditi i najveće nevolje i koliko nam je bitan svaki pojedinac.

Zbog svega toga vjerujem u sebe i vjerujem u Pokret Pravde.”

Датум рођења:

“Rođena sam 18.6.1974. godine. Rođena i živim u Banjoj Luci. Majka sam troje djece. Po struci sam ekonomski tehničar. Radim u Muzeju Republike Srpske.

Kao rođena Banjalučanka i majka troje djece ušla sam u neformalnu grupu Pravda za Davida i sada u Pokret Pravde. Volim svoj grad i ljude u njemu i zbog toga sam aktivna na svim poljima kada su u pitanju djeca, nepravda, očuvanje životne sredine itd.

Stala sam uz roditelje Davida Dragičevića – velike borce. I stala bih uz sve roditelje koji su izgubili dijete na bilo koji način, jer ne podnosim nepravdu i ne podržavam nijedan vid nsilja. Svi ljudi koji su stali uz roditelje i bore se na sve moguće načine, traže samo da institucije rade svoj posao.

Samo jedno pitanje smo postavili – Ko je ubio Davida Dragičevića?

Od početka sam u grupi i ostaću do kraja dok ne dođemo do istine i pravde.”

Profesor sociologije, građanski aktivista, vegetarijanac, biciklista, ljubitelj životinja.
Zalaže se za društvo jednakih prava i jednakih šansi za sve.

“Moj osnovni motiv u angažovanju u Pokretu Pravde jeste uvjerenje i činjenica da možemo aktivnim zalaganjem i djelovanjem u sferi politike ovo društvo i grad Banja Luku transformisati u zajednicu u kojoj ljudi žive zadovoljno i dobro.

Upravo, Pokret Pravde, kao politička partija koja je izrasla iz građanskog aktivizma, već sad stvara pretpostavke za dobru vladavinu kroz zaštitu sloboda i prava čovjeka koje su garantovane Ustavom. Poštovanje prava na život, slobodu, sigurnost i svih drugih prava građana jeste osnova na kojoj se razvija zdravo društvo.

Ako oni koji vrše vlast ne polaze od ovih principa, onda takva vlast ne radi za dobrobit građana.

Efikasno sredstvo za oslobađanje od neodgovorne i korumpirane vlasti je vrlo jednostavno i dostupno svima. Moć je u rukama građana, i to moć da mirnim putem, korištenjem svog biračkog prava postavljaju i smjenjuju vlast.

Dakle, mi građani, sposobni smo da činimo čuda, sposobni smo da društvo koje godinama propada pretvorimo u jedno napredno, sigurno i prosperitetno društvo. Koristeći svoju moć građani odlučuju u kakvom društvu žele da žive, mijenjaju loše vladavine i stvaraju dobre.”

“Rođen sam u Banjaluci 1996. godine. Odrastao sam u porodici koja mi je omogućila pristojan život isključivo zahvaljujići poštenom trudu i radu. Djetinjstvo sam proveo u sportu u kojem sam ostvario pristojne rezultate. Odrastao sam na priči svojih roditelja “škola i znanje na prvom mjestu, to je ono što ti niko ne može oduzeti”. Upisao sam Srednju medicinsku školu, a nakon toga i Medicinski fakultet.

Ono u čemu sam se oduvijek iz svoje perspektive razlikovao od svoje generacije i ljudi bliskih meni jeste interesovanje za okruženje. Uvijek sam pokušavao da osmislim i realizujem neku ideju koja će dati doprinos. U tom dječijem periodu ni sam nisam znao čemu, ali kako godine prolaze itekako dobro znam – ulici koja nosi moje prezime, gradu kojem se svaki dan iznova oduševim i dragim ljudima koje pozdravljam sa osmijehom na licu.

Ovu bajku koju ste pročitali živio sam do dana kad mi neki ljudi, još uvijek kažu ne zna se koji, ubiše druga. Od tad se pogled na sve promijenio. Ulica sa mojim prezimenom još uvijek je tu, ljude koje pozdravljam sa osmijehom od tog trenutka su profilterisani.

Snovi o mom gradu koje sam imao, ideje i realizacije još uvijek su u mojoj glavi, ali sam shvatio da postoji kvar, virus, da postoje pojave koje su spremne i da ubiju samo da ostanu i da usisavaju sve ono lijepo što ovaj grad i država imaju.

Ne suprotstaviti se tome, “gledati svoja posla”, za mene lično bio bi životni poraz, odraz kukavičluka.

Zašto Pokret Pravde?

Sve ljude koji su na listi ovog Pokreta spojila je isti muka.

Svi ljudi koji su na listi ovog Pokreta u istoj su borbi na svoj način gotovo tri godine.

Svi ti ljudi imaju iste snove kao ja, svi oni vole ovaj grad i to dokazuju kroz borbu koja traje toliko dugo i vjerujte, trajaće, ne samo poslije izbora, trajaće dokle god postoje oni koji donose odluke u ime svih nas, a rade na štetu našeg grada, grada za koji se borimo i istrajnošću pokazujemo koliko ga volimo.”

“Rođen sam u jugo familiji 18.01.1957. godine, kao treće i najmlađe dijete mojih roditelja, od majke Milje (1933), Srpkinje, rođena Jaguzović, selo Magaljdovo, opština Mrkonjić Grad i od oca Milana Testena (1927), Slovenac, rođen u Begunju, opština Radovljica (Gorenjska).

Osnovnu školu “Braća Pavlić” sam završio nakon zemljotresa 1969. godine u Banjaluci, a 1971. godine nakon osnovne, završavam i srednju trgovačku, a potom i višu ekonomsku školu. Sve u Banjaluci.
Skoro su 4 godine da sam se vratio u svoj rodni grad na Vrbasu, sada već u ranoj penziji koja je po švajcarskom zakonu moguća i sa 63 godine.
Od 2017. godine sam član u RKUD “Pelagić” u Banjaluci, a od 2018. godine sam član KUD “Čajavec” i planinarskog društva “Manjača” iz Banjaluke.”

“Od ubistva Davida sam ustao protiv njegovih ubica i protiv pljačke ovog jadnog naroda u Banjaluci od strane nenarodne vlasti SNSD-a i njegovih satelita. Znali smo od prvog momenta da su ga ubili, i ganjaćemo se dok njegove ubice ne osudimo i spremimo na robiju. Ovakav teror vlasti nije upamćen još od Hitlera i fašističke Njemačke i to mi je motiv za borbu – pomoći poštenim ljudima da dođu na vlast umjesto ovih korumpiranih kriminalaca.

Nadam se da ćete me pravilno shvatiti, razumjeti i podržati u mojoj političkoj borbi. Unaprjed vam HVALA, svima koji budete glasali za POKRET PRAVDE, moje drugove sa liste i mene.”

“Sudbina je odredila moju životnu ulogu – ulogu borca.

Borila sam se kao samohrana majka – i pobijedila! Danas sam ponosna majka divne mlade djevojke i borac za svu djecu.
Borila sam se dva puta sa teškom bolešću – i pobijedila! Danas sam zdrava žena spremna da se borim za boljitak svih nas.
Nakon otkaza zbog stečaja firme borila sam se da preživim svaki dan – i svaki moj novi dan je moja pobjeda.

Svoje životno iskustvo želim udružiti sa mladim ljudima, obrazovanim, aktivnim, da se zajedno izborimo za istinu i pravdu, da promijenimo ovaj naš svijet na bolje za sve.”

Датум рођења:

“Ja sam Andrej Žole, ponosni otac kćerke i dva sina, audio inženjer, ratni veteran, idealist. Rođen, živim i radim u Banjoj Luci.

Vjerujem u porodicu, poštenje i pravdu.

Učesnik sam svih velikih građanskih protesta u Republici Srpskoj i Srbiji. Nikad nisam bio član političke partije. Moj protest, moje buntovništvo, je uvijek bilo protiv nepoštenja i nepravde.

Razlog mog ulaska aktivno u politiku je to da želim da vratim ljudima dostojanstvo i nadu.

Želim da vaš i moj grad postane grad za porodicu, pravdu i poštenje.”

“Ja sam po rođenju Banjalučanin, kao i moji u nekoliko generacija. Banjaluka je moj rodni kraj, moja velika ljubav i, u krajnjem slučaju, moja nacionalnost. Mi smo se nekada djelili samo po kvartovima, nije se pitalo ni za socijalno, ni za nacionalno porijeklo, bili smo jednostavni banjalučki klinci u kojima se oslikavala čitava urbana istorija ovih prostora. Sve što sam stariji uvjeren sam da sa ovo malo iskustva i pameti koje mi je preostalo moram da razmišljam, prije svega, o budućnosti moje djece i unuka, naročito unuka.

Nisam čovjek koji pretjerano cijeni učlanjivanje i aktivno sudjelovanje u raznim stranačkim i partijskim kolektivima, ali nekako je došao red i na mene. Sa prijateljima i poznanicima iz Pokreta Pravde, koji se na razne načine i sa jednakom strašću bore za Istinu i Pravdu, pokušaćemo sačuvati malo svijetle, zdrave pameti i političkog razuma na kojem ćemo graditi jedno bolje i sretnije društvo.

Vjerujem da će građani Banjaluke, bez obzira gdje su rođeni, izabrati da u ovom gradu ostanu, da ga vole i za njega žive.

Gradski čovjek je slobodan i Banjaluka se mora osloboditi crnila i tišine. Mora zadržati ono što jedan veliki grad razlikuje od drugog. A to je duh grada.”

“Svetlana Bukva (rođ. Vranješ) rođena 13.1.1970. u Bileći. Odrasla i najljepši dio života provela u Banjaluci. Tu sam završila osnovnu školu i Gimnaziju. Posljednjih 10 godina živim u Njemačkoj, gdje sam završila školu za njegovatelja, što i radim. Majka sam jednog Vladimira. Udata. Želim da posljednju etapu svog života, ako me on opet nešto ne iscima, provedem u SLOBODNOJ Banjaluci, da je ne ostanem željna.

Sloboda nema cijenu ni alternativu. Ona nam jednostavno pripada, kao i zrak sto ga dišemo. Udišemo onoliko koliko nam treba, svake sekunde, spontano, ne razmišljajući da li na njega imamo pravo ili ne. Okružuje nas, ispunjava, a kad ga ljudska ruka zagadi obolijevamo i umiremo. Tako i Sloboda. Ona je iskonska potreba svakog bića, svakog čovjeka. Svako ko pokuša da je uskrati ili ograniči čini zlo drugom čovjeku, ubija ljudskost i život i sve ono što nas čini ljudima. Zemlja u kojoj se sloboda plaća, cenzuriše, ograničava je tiranija. Svaki čovjek ima puno pravo i dužnost da ustane i bori se za svoju Slobodu. I da nikad ne odustane. Sloboda je naša. Pripada nam. Samo u njoj svi mi možemo zapravo biti pravi mi. Ne molimo one koji su nam je uzeli, ne pitajmo da li smijemo. Ne klečimo! Hrabro, zajedno, bratski je pod svoje okrilje nazad vraćamo. I tako mora biti! Tako je to negdje gore zapisano.”

Rođen sam u mjestu Agarovići (1950 god.) opština Rogatica, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu sam završio u Borikama, a srednju tehničku školu u Beogradu 1970. godine. Mašinski fakultet, odsjek za termoenergetiku, završio sam u Novom Sadu.

Nakon završenog fakulteta radio sam u preduzeću ’’Energomont’’ u Banja Luci do izbora u zvanje asistenta na Mašinskom fakultetu 1980. godine na predmetima Termodinamika i Grijanje i klimatizacija. Magistarske studije sam završio na Mašinskom fakultetu u Beogradu.

U jedinicama VRS proveo sam 19 mjeseci.

Doktorsku disertaciju iz područja optimizacije toplifikacionih sistema odbranio sam na Mašinskom fakultetu u Banja Luci 1997. godine. Iste godine sam izabran u zvanje docenta na predmetu Termodinamika, a 2013. godine u zvanje redovnog profesora na predmetima Termodinamika i Grijanje i klimatizacija. Vjerovatno sam jedini profesor na prostoru prethodne Jugoslavije koji je u više nastavničko zvanje biran na osnovu vlastite orginalne metode iz fundamentalnog predmeta-Termodinamike. U periodu od 2010-2014. godine bio sam odgovorni nastavnik na predmetima Grijanje i klimatizacija na Mašinskom fakultetu u federalnom Sarajevu.

Objavio sam 3 stručne knjige i jednu o nama i energijama (Romanijska mudrovanja) sa nizom članaka objavljenih u Politici. 6 godina sam bio član Nadzornog odbora u RO TOPLANA-Prijedor.

Za mene je Bosna, a pogotovo Republika Srpska, društvo kojim se upravlja metodom dobro sofisticirane prevare. U njemu je pravosuđe logistika, a ne brana korupciji, pa je pljačka adekvatniji izraz za ono što vlast radi sa društvenim resursima. Nakon što je opelješena privreda, na red su došle komunalne djelatnosti: gradska čistoća i sistem grijanja. Preuzimanje od privatnika djelatnosti koje imaju monopol, građane dovodi u poziciju podanika. (Primjer: benzin i mazut se proizvode iz nafte. Sa padom cijene nafte, benzin pojeftini za trećinu, a cijena grijanja ostane ista-monopol). Vlast osim što ne provodi društvene zakone (likvidacije bez procesuiranja poznatih počinilaca), prestaje da poštuje i stručne norme (mijenja temperaturu u grijanim prostorima sa 20 na 19 stepeni, mijenja temperaturne režime i sl). Nemate ih kome tužiti i jedino što preostaje građanima je smjena vlasti.

Mene, Republika Srpska asocira na pozorište u kojem je vlast narodu dodjelila ulogu lude.”