Oni upućeniji znaju i da je Kina druga ekonomska sila na svijetu i da se posljednjih godina ubrzano razvija. Ali za većinu nas, Kina je tek jedna daleka zemlja o kojoj imamo mnogo više predrasuda nego znanja.
Banjalučani su u proteklih godinu dana imali priliku da iz prve ruke saznaju više o ovoj nevjerovatnoj zemlji i njenom narodu, od kojeg možemo mnogo toga da naučimo.
Od januara 2018. godine, Univerzitet u Banjaluci bogatiji je za još jednu akademsku ustanovu koja je u naš grad donijela duh Istoka i približila nam kineski jezik i kulturu. U pitanju je Konfucijev institut, koji za promociju kineskog jezika u svijetu ima jednak značaj kao British Council i Goethe institut za engleski i njemački. Konfucijevih instituta ima preko 500, u više od 140 zemalja svijeta, a njihova misija je promocija kineskog jezika i kulture i upoznavanje lokalnog stanovništva sa obilježjima kineske tradicionalne, ali i moderne kulture i ekonomije.
Sa dvjema direktoricama i profesorima Konfucijevog instituta u Banjaluci razgovarali smo o radu ove institucije u prvoj godini njihovog postojanja, ali i o Kini danas kao globalnoj ekonomskoj sili i kineskom jeziku kao jeziku budućnosti.
„Razlika između Konfucijevog instituta i British Councila ili Goethe instituta je to što se Konfucijevi instituti osnivaju u saradnji sa domaćim univerzitetom i pripadaju domaćem univerzitetu. Konfucijev institut je i naš i njihov, za razliku od Goethe instituta i British Councila, koji pripadaju stranim ambasadama tih zemalja, tako da je u tome razlika, naš univerzitet ima osjećaj vlasništva nad Institutom“, kazala je direktorica Konfucijevog instituta u Banjaluci Ljiljana Stević.
U Banjaluci je Konfucijev institut smješten na Fakultetu političkih nauka, a djeluje u okviru Rektorata. Pored kurseva kineskog jezika, Institut organizuje i radionice kineske kaligrafije, tradicionalnog kineskog slikarstva, tradicionalnog rituala pravljenja čaja, kuhanja, kao i borilačku vještinu Tai či ćuan (Tai Chi Quan). Svi kursevi su besplatni za studente i osoblje Univerziteta, a kroz saradnju sa drugim ustanovama, kineski jezik imaju priliku učiti polaznici svih uzrasta, od djece u predškolskim ustanovama do naših sugrađana u Dnevnom centru za stara lica.
Obzirom da je Kina druga globalna ekonomska sila koja ima uticaj na sve aspekte društvenog i političkog života u svijetu, te da kineski jezik govori jedna petina svjetske populacije, jasno je da živimo u vremenu kada je poznavanje kineske kulture i jezika postala neophodnost svakome ko želi da ide ukorak sa savremenim svijetom.
Kada je osnovan Konfucijev institut u Banjaluci, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske potpisalo je sporazum sa kineskim Ministarstvom obrazovanja, odjeljenjem za spoljne poslove i sjedištem Konfucijevog instituta u Kini – HANBAN. Partnerski univerzitet u Kini je Univerzitet tehnologije i obrazovanja Tjenđin (Tianjin).Tjenđin je grad koji ima 16 miliona stanovnika i sa kojim grad Banja Luka takođe ima saradnju.
Saradnja između banjalučkog Univerziteta i kineskih partnera odvija se tako da kineski partner imenuje kineskog direktora Konfucijevog institutam, kao i profesore koji dolaze iz Kine. Takođe, oni učestvuju u aktivnostima Instituta i pružaju mu podršku u vidu stipendija za razmjenu studenata. Aktivnosti Konfucijevog instituta u Banjaluci finansira Hanban, glavno sjedište Konfucijevog instituta u Kini, na osnovu projekata koji se predlažu svake godine, dok Banjalučki univerzitet obezbjeđuje prostor, zapošljava lokalnu administraciju i lokalnog direktora, te snosi operativne troškove i troškove smještaja za profesore – volontere iz Kine.
Profesori koji dolaze iz Kine, a koje angažuje Hanban, obično su tek diplomirali kineski jezik kao strani jezik i nemaju bogato radno iskustvo, pa ga stiču volontiranjem u našoj zemlji. Takođe, tu su i profesori koji imaju magistarske ili doktorske titule i koji, pored toga što predaju kineski kao strani jezik, imaju i dodatne vještine, pa su među njima stručnjaci za kaligrafiju, Tai chi, Kung fu, ceremoniju pripremanja čaja, tradicionalno kinesko slikarstvo ili tradicionalnu kinesku medicinu.
„Želimo pomoći ljudima da bolje razumiju kinesku kulturu, tako da kada imamo zajedničke projekte na kojima sarađujemo, poznajemo bolje jedni druge i da imamo kineski jezik kao zajednički jezik da nam služi kao most“, kazala je direktorica Konfucijevog instituta Jing Cai, koja u Banjaluci živi nepunih godinu dana.
Konfucijev institut omogućava razmjenu studentima i profesorima i služi kao platforma za saradnju, ne samo sa kineskim univerzitetima, već i sa drugim svjetskim i evropskim univerzitetima.
„Globalna konferencija Konfucijevih instituta svake godine okuplja 2500 rektora, prorektora i direktora instituta. To je godišnji događaj koji omogućava razmjenu, ne samo sa kineskim univerzitetima, već i sa univerzitetima širom svijeta i to je sjajna prilika da se upoznamo isaradjujemo. . Naš partnerski univerzitet ima saradnju sa unvierzitetom iz Novog Zelanda I iz Etiopije i sljedeće godine ćemo imati zajednički sastanak da uspostavimo saradnju i sa njima, tako da je to platforma za zajedničku saradnju“, kazala je direktorica Ljiljana Stević.
Potencijal za ekonomsku saradnju sa Kinom je ogroman
Pored saradnje među obrazovnim institucijama, Konfucijev institut je dobra platforma i za ekonomsku saradnju.
Jedna od globalnih inicijativa Kine je „Jedan pojas, jedan put“ (One Belt One Road) koja uključuje kopneni i morski koridor pod imenom Put svile, prema istoimenoj mreži važnih trgovačkih ruta koje su povezivale Evropu s Azijom u antičko doba. U pitanju je razvojna strategija kineske vlade u oblasti izgradnje infrastrukture i ulaganja u druge projekte u državama Evrope, Azije i Afrike. Stručnjaci kažu da je u pitanju jedan od najvećih projekat u ljudskoj istoriji, a plan je da se poveže 68 zemalja svijeta i omogući brži protok robe i usluga.
Pored toga, postoji i mehanizam „16+1“, koji se odnosi na 16 zemalja iz Centralne i Istočne Evrope plus Kina, a koji se takođe odnosi na izgradnju infrastrukture i realizaciju različitih velikih projekata u ovim zemljama.
„Konfucijev institut takođe učestvuje u tome, imamo svoje konferencije u tih 16+1 zemalja, a obrazovna konferencija u okviru mehanizma 16+1 okuplja sve univerzitete ovih zemalja”, kaže Stević.
U Bosni i Hercegovini već se realizuju veliki infrastrukturni projekti u saradnji sa kineskim kompanijama. Jedan od njih je izgradnja autoputa Banja Luka-Prijedor-Novi Grad/Bosanski Novi, za čiju prvu fazu je kineska firma “SDHS-CSI BH” Yang Xu dobila koncesiju.
Takođe radovi na dijelu Koridora 5 C koji prolazi kroz Republiku Srpsku realizovaće se u saradnji sa kineskom kompanijom, a tu su i zajednički projekti u energetskom sektoru, kao što je izgradnja termoelektrane Stanari, što je prvi i najvažniji projekat koji je radila kineska firma.
„Jedan segment našeg rada tiče se poslovanja sa Kinom. Upravo pripremamo jedan kurs gdje ćemo objašnjavati moderni način poslovanja sa Kinom i specifične stvari o kineskom poslovanju, značaj ’čuvanja obraza’ u kineskoj kulturu i poslu, neke važne fraze na kineskom jeziku i kineski bonton. Nešto slično već imamo u Ministarstvu nauke i tehnologije RS, kurs koji traje dva mjeseca, gdje predajemo kineski jezik i kineski bonton, što je važno jer omogućava našim vladinim zvaničnicima kada idu u Kinu da znaju više o kineskim običajima“, kazala je Stević.
Kada je u pitanju ekonomska saradnja između Bosne i Hercegovine i Kine, Stević objašnjava da Kina ne vidi Bosnu i Hercegovinu kao malo tržište, već kao dio šire regije, te da je potencijal za saradnju ogroman.
„Kina nas vidi kao dio 16+1 regije i mi imamo jednaku poziciju kada je u pitanju saradnja, kao i sve druge zemlje, ne samo u Centralnoj i Istočnoj Evropi, veću Evropi uopšte. Potencijali su ogromni, zato želimo da što više studenata uči kineski, ne samo zbog poznavanja jezika, već da uče i o Kini i njenom potencijalu zbog mogućnosti koje to pruža našim studentima. Oni će na taj način poboljšati svoju poziciju na tržištu rada u našoj zemlji, sa otvaranjem kineskih kompanija i projekata. Ako su inženjeri i ako imaju osnovno poznavanje jezika i Kine, biće mnogo bolji kandidati za posao. To je jedna od naših misija i planova da omogućimo našim studentima da nauče, ne samo kineski jezik, već i istoriju i različite savremene inicijative Kine“, objašnjava Ljiljana.
Kineska vlada, kaže njena koleginica Jing Cai, pokušava izgraditi imidž Kine kao prijateljske zemlje, koja je spremna da sarađuje sa svim zemljama na svijetu i učini svijet boljim mjestom.
Postoje dvije Kine, jedna je tradicionalna, a druga je moderna
„Naš Konfucijev institut kroz svoje aktivnosti želi pokazati dvije Kine, jedna je tradicionalna, a druga je moderna i sretni smo što su upravo naša direktorica i naši profesori su takvi. Naša kineska direktorica je lice tradicionalne Kine, ona ne nosi ovu odjeću samo ovdje u BiH, ona na ovaj način živi i kod kuće. Na taj način čuva kinesku tradiciju. Ona svira gućin ( guqin), instrument koji je svirao Konfucije. Mi smo jedan od rijetkih instituta koji ima taj instrument, a koji je simbol kineske kulture i vrijednosti tradicije. Važan je i u diplomatiji, predsjednik Si Đinping (Xi Jinping) je nedavno poklolino ovaj instrument Putinu. Jednog dana će studenti učiti o ’guqin diplomatiji’, ne samo ’ping pong’ i ’panda diplomatiji’. S druge strane, imamo moderne profesore koji pokazuju kako se Kina promijenila. To su dvije Kine koje bismo željeli da naši studenti upoznaju“, priča nam Ljiljana Stević.
Kina se, kaže ona, mijenja svake godine. „Kada sam ja studirala, krajem devedesetih, u Kini su u to vrijeme postojali internet kafei sa dial-up internetom, auta su bila drugačija, a sada se u Kini voze najbolja auta na svijetu, žene su obučene ne samo moderno, već veoma modno osviješteno i stilizovano, gotovo kao u Francuskoj. Zgrade i šoping centri su ogromni, hotel u kojem smo odsjeli tokom konferencije imao je 1.3 miliona kreveta. Neke stvari su nevjerovatne, u Kini više ne plaćate kreditnim karticama, sve plaćate telefonom. Ako idete na pijacu i kupujete zelenu salatu, plaćate tako što skenirate kod telefonom. Sve je toliko napredno da mi ne možemo da ih sustignemo, sve se obavlja putem aplikacija. Ako nemate WeChat u Kini, ne možete komunicirati, ne postojite. Ako nemate Taobao, onda ste u nevolji. Ne kupuju više u prodavnicama, sve se kupuje preko Taobao“, objašnjava Ljiljana.
Mnogi ljudi imaju predrasudu da su stvari iz Kine jeftine, ali kada odete u Kinu, ništa nije jeftino, kaže ona. “Mnogo je skuplje nego ovdje i kvalitet tih stvari nije isti kao ranije, mnogo je bolji. Kina se mijenja, sele svoju proizvodnju u regiju, sad imate njihove fabrike u Srbiji i drugim zemljama, gdje oni proizvode i izvoze u druge evropske zemlje, tako da Kina više nije radionica svijeta, oni mijenjaju svoju strategiju. Jedna od predrasuda koje su ovdje još prisutne je da su kineske stvari nekvalitetne i jeftine.”
U Kini ne samo da imaju sve međunarodne brendove kada govorimo o odjeći, već imaju svoje brendove koji su vrhunskog kvaliteta i savršenog dizajna, ali ljudi još ne znaju te stvari, kaže Ljiljana.
Jedna od karakteristika nove Kine je, dodaje, da više ljudi igra košarku, fudbal je veoma popularan, tenis takođe, dok u parkovima starije generecije vježbaju Tai chi, tradicionalni ples i pjevanje.
Kineski jezik nije težak kao što mnogi misle
Što se tiče zainteresovanosti Banjalučana za učenje kineskog, profesorica kineskog jezika Gao Jang (Gao Yang) kaže da postoji veliki interes.
„Imamo više od 200 polaznika, studenata, srednjoškolaca, učenika osnovnih škola, čak i vrtićke djece. Ludi su za kineskim slovima. Iako mislim da im je veoma teško na početku, interesantno im je da znaju odakle su potekli ti simboli, jer nekada je jedan simbol izgledao kao slika broda, da bi nakon nekoliko dinastija bio pojednostavljen i danas izgleda kao simbol. Za njih je to kao magija“, priča profesorica Gao o polaznicima kurseva kineskog jezika.
Kineski jezik nije težak, kaže ona, a naročito gramatika, koja je, prema njenom mišljenju, lakša nego u srpskom jeziku.
„Njima jezik nije težak već interesantan i imaju motivaciju da uče. Većina mojih učenika radi u kompanijama koje posluju sa Kinom ili žele da idu u Kinu da nastave obrazovanja, tako da će im kineski jezik donijeti bolji posao, sa boljom platom, da poboljšaju svoj život“, priča Gao.
Što se tiče najmlađih polaznika, oni uče kineski jezik kroz zabavu, pjesmice na kineskom, brojalice, te druge interesantne aktivnosti.
Učenjem kineskih slova, djeca razvijaju obje strane mozga, zato što moraju da zapamte slovo i nauče zvuk, tako da na taj nači kombinuju više kognitivnih vještina. Zbog toga ih roditelji i upisuju na kineski jezik, kako bi mogli da razviju širi način razmišljanja, objašnjava direktorica Stević. “Kada sam ja upisivala studij kineskog jezika, to je bio vrlo neobičan izbor za to vrijeme, a danas je kineski jezik izuzetno popularan”.
Kineski jezik je najrasprostranjeniji jezik na svijetu, sa približno 1.2 milijarde izvornih govornika. Jedan od 6 ljudi na svijetu govori kineski, a škole širom svijeta ga uvode kao obavezan predmet. U Srbiji postoje tri gimnazije, kao i pojedine osnovne škole, gdje se uči kineski kao drugi jezik.
Nedavno je Narodna skupština Republike Srpske usvojila prijedlog da se kineski jezik uvede u neke osnovne i srednje škole. To je rezultat saradnje sa Ambasadom Narodne Republike Kine u Bosni i Hercegovini, a Konfucijev institut se nada da će moći pružiti potrebnu podršku predavačima svojim savjetima i prijedlozima.
Govoreći o svom boravku u Banjaluci, direktorica Jing Cai je kazala da su ljudi veoma ljubazni i da nije imala negativnih iskustava u smislu predrasuda prema Kinezima. “Jedina predrasuda je možda što neki ljudi misle da je kineski težak jezik, tako da naši profesori i direktori daju sve od sebe da poprave tu sliku i da pokažu da jezik nije toliko težak i da je kineska kultura interesantna, zbog toga i provodimo sve naše aktivnosti i organizujemo razne događaje. Ljudi su ljubazni i veoma nam se sviđaju.”
Kineska zajednica u Banjaluci
“Na sve događaje i aktivnosti koje organizujemo pozivamo i Kineze koji žive ovdje i oni imaju veoma prijateljski odnos prema Konfucijevom institutu. Rado se odazivaju na naše aktivnosti i vide nas kao njihovu podršku”, priča Stević.
Jedan od vidova podrške koje će Institut u budućnosti pružati Kinezima koji žive u Banjaluci jeste nastava srpskog jezika, ali je interesantno da ima primjera i kada kineska djeca koja žive u našem gradu nauče srpski kao prvi jezik.
“Imamo jednog dječaka ovdje koji govori samo srpski i zove se Nikola iako je Kinez, tako da on uči kineski kao drugi jezik. Takođe, imamo upite iz osnovnih škola koje pohađaju kineska djeca koja ne govore srpske, tako da se nadamo da ćemo im moći pomoći tako što ćemo organizovati kurseve srpskog jezika za Kineze koji žive ovdje. To je naš plan za budućnost”, priča nam Ljiljana.
U Tehnološkoj školi u Banjaluci učenici imaju priliku da pohađaju kurs iz kaligrafije i tradicionalnog kineskog slikarstva koji vodi profesor Wu iz Konfucijevog instituta. Takođe, radionice kaligrafije održavaju se i na Univerzitetu i za njih postoji veliki interes.
“Radionice kaligrafije su veoma posjećene. Polaznicima su interesantna kineska slova jer su tako posebna i koristi se crna tinta da se kreira nešto lijepo. To im se jako dopada”, priča profesor Wu.
Kaligrafija nije samo tradicionalna vještina lijepog pisanja, pojašnjava mlada profesorica kineskog jezika Anja Mudrenović. “Poznavanje kaligrafije je i danas izuzetno važno za ljude koje se bave grafičkim dizajnom i tipografijom. Poznato je da je Steve Jobs bio inspirisan časovima kaligrafije koje je pohađao na fakultetu kada je kreiranje fontovi za Apple kompjutere. Učenicima Tehnološke škole je da veoma korisno da nauče nešto novo kako bi to koristili za svoje buduće dizajne”, kaže ona.
Anja je studij kineskog jezika završila u Beogradu i svjesna je mogućnosti koje se danas pružaju mladim ljudima koji poznaju ovaj jezik. Znanje kineskog jezika, kaže ona, čini vas konkurentim na globalnom tržištu rada i pruža vam priliku za zaposlenje ili napredovanje u poslu.
Jedna od najzanimljivijih aktivnosti Konfucijevog instituta svakako su časovi kineske borilačke vještine Tai chi. Tai chi se zasniva na blagim i umirujućim pokretima, kako bi se pokrenula unutrašnja energija Chi. U svijetu je postao popularan kao masovni oblik rekreacije i vježbe za postizanje dugovječnosti. Poznato je da neke zdravstvene ustanove koriste Tai chi kao oblik terapije, pa je jedan od budućih projekata Konfucijevog instituta saradnja sa Zavodom za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Dr Miroslav Zotović”.
“Tai chi je veoma dobar za vaše zdravlje, da održite vitalnost tijela i da se opustite. U Kini je popularan kod starijih ljudi i vježbamo ga zajedno u parkovima. Ovdje u Institutu držimo besplatne časove i pozivam sve da nam se pridruže petkom od 18.00 do 19.00 časova”, kazao je profesor.
Izvor: Buka
