Posebnu edukaciju određenog broja radnika, koja se sprovodi svake četiri godine s ciljem zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, poslodavci smatraju bespotrebnom jer, kako kažu, svake četiri godine uče u stvari kako da operu ruke, dok iz resornog ministarstva ističu značaj i neophodnost edukacije o higijenskim mjerama.
“Posebna edukacija je obavezna za lica zaposlena u proizvodnji, preradi i prometu hranom, na održavanju sistema za snabdijevanje stanovništva vodom za piće, u proizvodnji kozmetičkih sredstava, na poslovima rada s djecom predškolskog uzrasta u oblasti obrazovanja i vaspitanja i učeničkog standarda, kao i za lica zaposlena u igraonicama i na pružanju usluga njege i uljepšavanja lica i tijela”, stoji u Pravilniku o sadržaju i načinu sprovođenja posebne edukacije, nedavno objavljenom u “Službenom glasniku”.
Saša Trivić, vlasnik “Krajina klasa”, rekao je da je ova edukacija svake četiri godine u potpunosti ista.
“Besmislenost pravilnika je što mi to prepisujemo iz nekih prošlih vremena i radnik je obavezan da ide svake četiri godine na obuku. To bi bilo isto kao da se neko svake četiri godine vraća na fakultet”, istakao je Trivić za “Nezavisne”.
Prema njegovim riječima, na toj obuci se uči kako se brišu ruke i osnovna higijenska pravila, te su radnici svake četiri godine obavezni da se vraćaju nazad i da uče istu stvar.
Kazao je i da pravilnik nije prilagođen kapacitetu ljudi koji slušaju ta predavanja.
“Tu se radnicima predaje i o pravnim propisima. Zamislite da čovjek s osnovnom školom mora slušati o detaljnim pravnim propisima”, istakao je Trivić i dodao da je ranije ukazivano na manjkavosti pravilnika, ali da to nije uvaženo.
Naveo je da je cijena ove edukacije, koja se obavlja na teret poslodavaca, oko 50 maraka po radniku.
Lazo Šešić, direktor mesnice “Kod Laze” iz Banjaluke, ističe da je ova edukacija bespotrebna.
“Ništa se novo ne dešava i smatram da nikakve potrebe nema za tom edukacijom jer je to čisto uzimanje para od poslodavaca”, istakao je Šešić.
Naglasio je da bi ove edukacije, s obzirom na to da na njima radnici ne nauče ništa novo, trebalo da budu besplatne.
“Svake četiri godine je ista priča, kako se peru ruke i kako se radi dezinfekcija”, navodi Šešić.
Kako stoji u pomenutom pravilniku, posebna edukacija, poznatija kao higijenski minimum, po osnovnom programu traje do pet radnih dana, u skladu s poslovima koje polaznik posebne edukacije obavlja.
“Posebna edukacija po proširenom programu traje do deset radnih dana, u skladu s poslovima koje polaznik edukacije obavlja”, navedeno je u pravilniku.
“Polaznik koji nije položio ispit može da polaže popravni ispit u roku koji odredi komisija, a najkasnije u roku od 60 dana od dana polaganja ispita”, stoji u pravilniku.
U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS su kazali da se posebna edukacija prema pravilniku izvodi radi sticanja znanja o propisima i preporukama u oblasti higijene životne i radne sredine, higijene hrane, higijene ishrane, lične higijene, zaraznih i parazitarnih bolesti, principa analize opasnosti i kontrolnim kritičnim tačkama, te principa dobre proizvođačke i dobre higijenske prakse.
Naglasili su da je riječ o edukaciji koja je neophodna zbog zaštite zdravlja građana za zaposlene u određenim specifičnim djelatnostima.
“Edukacija se sprovodi s ciljem zaštite zdravlja stanovništva i koncipirana je u skladu s pravilima medicinske struke i u skladu s javnozdravstvenim principima, koji se prate po preporukama međunarodnih organizacija u oblasti zdravlja i prilagođavaju u okviru edukacije”, ističu u Ministarstvu.
Edukacije se sprovode, pojašnjavaju u Ministarstvu, kako bi zaposleni u specifičnim djelatnostima usvojili i u radu primjenjivali osnovna znanja iz oblasti zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, higijenu životne i radne sredine, higijenu namirnica, ishrane, lične higijene zaposlenih, kao i osnovna znanja iz oblasti higijenskih mjera u objektima za pružanje usluga za njegu i uljepšavanje.
Izvor: Nezavisne
