Samohrana majka Dušanka Lukić iz banjalučkog naselja Debeljaci, sa svoja četiri sina već dugo godina sanja ist i san. San da će konačno dobiti svoju kuću u kojoj će moći da živi. Već siti stalnih seljakanja, dugovanja za kirije i nesporazuma sa vlasnicima kuća u kojima su živjeli, a koji nisu imali razumijevanja za tešku socijalnu situaciju u kojoj se nalaze, porodica se godinama obraća raznim organizacijama i državi da pokušaju da im riješe ovaj gorući i ključni problem, no do konkretnog riješenja još uvijek ne dolazi.
Tako je i tokom 2016. godine pokrenuta kampanja za pomoć porodici, no nažalost, tada sakupljena sredstava nisu bila ni u blizu dovoljna, pa je ovaj problem prisutan i dalje i ostao je da stvara ogroman pritisak porodici šta i kako će dalje, ukoliko i iz sadašnje kuće budu morali da izađu.Pored majke Dušanke, porodicu čine i njena četiri sina: Stefan (17), Nikola (15), Nemanja (14) i Goran (12 godina), a porodica živi u banjalučkom prigradskom naselju Debeljaci. A pored sinova, Dušanka ima još dvije starije kćerke koje su se udale i već zasnovale svoje porodice.
Sadašnju kuću u kojoj žive, Lukići su iznajmili početkom 2018. godine i to na period od dvije godine sa klauzulom, a i nadom, da je nakon tog perioda otkupe od vlasnika. Sama kuća je trenutno nedovršena, a neizvjesnost da će nakon isteka perioda zakupnine biti vraćena vlasniku ne dozvoljava znajčnija ulaganja u nju. Inače, da se radi o zaista vrijednoj i čestitoj porodici to smo uvidjeli nakon naše posjete. Sa skromnim primanjima od 35 KM dječijeg dodatka i povremenom socijalnom pomoći moraju da se oslone jedino na sebe i na svoje ruke. Naravno, najveći teret nosi majka Dušanka koja radi u obližnjem grilu i koja nekoliko puta godišnje odlazi na rad u Njemačku kao njegovatelj. Zajedno sa majkom dječaci izrađuju ikone od drveta čijom prodajom ostvaruju dodatni prihod, a na obližnjem imanju uzgajaju pčele od kojih takođe prihoduju.
Nema se još šta mnogo dodati o porodici. Djeca jesu vesela i nasmijana, ali tanka nit zabrinutosti za sutrašnjicu se ocrtava na njihovim licima i ne dozvoljava osmijehu da dođe do punog izražaja.Porodica nas je samo molila da ako ikako možemo isplatimo otkupnu cijenu kuće koja iznosi 20.000 KM, a oni bi onda dalje mogli postepeno da ulažu u nju i da je što bolje proilagode sebi i svojim potrebama.
Opet jedan nimalo jednostavan zadatak ispred nas, jer bi se potrudili da pored isplate otkupne cijene uredimo i jedan sprat kuće. Pomoć koja bi bila i više nego adekvatna, a porodica Lukić je itekako zaslužuje.Turnirom Trojka iz bloka održanom u Banjaluci i uz pregršt ostalih događaja koji su organizovani prikupljen je značajan dio sredstava za ovu akciju, ali i preostaje još dosta da bi se uspješno privela kraju.
Vremena za gubljenje nemamo i zato pozivamo da se i ovaj put u skladu sa svojim mogućnostima uključite u akciju pomoći porodici Lukić.
Izvor: Srbizasrbe
