Oluja, kiša, voda ,muka studenata smještenih u domu, stala je u pjesmu Zdravke Tešić. Kako je rekla za portal BLMojGrad, pjesmu je posvetila studentskom domu u Banjoj Luci i svima koji su svoje studentske dane proveli tamo.
Ah moj dome, tugo moja,
Zatvoriše nam vrata tvoja.
Zadesi te velika muka,
Svud mrak, voda i ogromna buka!
Krov tvoj podiže bijesni vjetar,
Voda se spušta metar po metar.
Panika se uvukla u ljude,
Lako je sad da pogrešnom sude!
Presudiše nam glavu bez krova,
Ostadoh željna studentskih snova.
Iako nam srcu teško pade,
Studentske ruke vrijedno rade!
Ujediniše se jer imaju volje,
Da izvuku prijatelje iz nevolje.
Ujediniše se jer izbora nema,
Sada je na svima velika dilema!
Ah ti kišo bar malo stani,
Ah ti vjetre daj se okani.
Što si udario po mladoj duši,
Svoju ljutnju negdje drugo puši!
