Da drugarstvo nema granica najbolje svjedoči primjer prve generacije maturanata saobraćajnih tehničara u Banjaluci, koji su svom školskom drugaru Ranku Anteševiću iz okoline Čelinca kupovinom automobila izmamili osmijeh na lice.
Antešević, kojeg je prije 23 godine metak iz snajpera prikovao za invalidska kolica, zajedno sa svojih tridesetak školskih drugara srednju Saobraćajnu školu, koja se nalazi u sklopu današnje Tehničke škole, završio je 1982. godine. Koliko su ga školski drugari obradovali, kaže, nema riječi da opšte.
– Najviše me raduje njihov dolazak u subotu kod mene u Čelinac, jer mnoge od njih nisam vidio 35 godina. Uz pomoć supruge i kćerki potrudiću se da ih dočekam najbolje što mogu, domaćinski – kazao je Antešević, ističu da će za njega to biti dan za pamćenje. Dodao je da je automobil koji mu stiže u subotu, sam birao, a u pitanju je “pasat 6 karavan”.
– U automobil su ugrađene komande namijenjene invalidima, tako da će mi kretanje sad biti mnogo lakše – rekao je Antešević dodavši kroz smijeh da više ni u šali ne smije reći šta mu fali jer će mu drugari odmah kupiti.
– Tako su tokom okupljanja u maju, na koje nisam mogao da odem, prikupili novac, koji su podijelili na mene i prijateljicu koja je sutradan imala operaciju – kazao je Antešević dodavši da se sa drugarima iz klupe svakodnevno čuje putem “vajber” grupe.
Jedan od maturanata Saobraćajne škole generacije 1982. Darko Malešević kaže da je automobil najmanje što mogu učiniti za Anteševića, kojeg život nije mazio. Dodao je da su i tokom školovanja bili složna generacija, a među kojima danas ima ljudi raznih profila.
– Koliko smo složni najbolje svjedoči činjenica da smo novac za automobil, koji košta oko 15.000 KM skupili za malo više od mjesec – kazao je Malešević.
Izvor: Glas Srpske
