Za njega ne postoje granice, barem kada je u pitanju kćerkica Sara koja boluje od epilepsije i cerebralne paralize.
Upoznajte Banjalučanina Darka Vujinovića, ponosnog samohranog oca koji svakodnevnu borbu za bolje sutra svoje Sare pretvara samo u pobjede.
Darko noću radi, a danju vrijeme provodi sa svojom kćerkom kako bi još pružio što srećnije i ispunjenije djetinjstvo.
Od svog sna ne odustaje. Da Sara uskoro, lagano i uz pjesmu, napravi svoje prve korake.
Zahvaljujući tome što potpuno iskreno o svakodnevnim problemima progovarate na društvenim mrežama i u medijima, stekli ste epitet super tate koji svojoj kćerki Sari nastoji da pruži što srećnije djetinjstvo. Koliko je danas teško biti samohrani otac djevojčice sa poteškoćama u razvoju?
Na svakom ćošku me zovu super tata i daju mi podršku. Hvala im od srca. Ja se samo trudim da svom djetetu pružim sve, koliko mogu, pogotovo da se ne osjeća drugačija od ostale djece zato što ne hoda. Vodim računa da ne bude tužna, da ne upadne u depresiju… Jako je teško biti samohrani otac djevojčice sa poteškoćama u razvoju. Mnogo odricanja je bilo tu da bi došli u ovu situaciju u kojoj se sada nalazimo. Čak sam zapostavio sebe i svoje zdravlje. Inače sam dijabetičar i teško se nosim sa tom bolešću, ali mi nije žao nijedne sekunde kad vidim da moja Sara danas priča, sve razumije, pjeva i sastavlja rečenice. Trenutno mi je veoma važno i da na mentalnom nivou napreduje jer mnogo znači kada dijete zna da kaže kada je gladno i slično. Veoma sam ponosan na moju kćerkicu.
Otkrijte nam nešto više o Sari. Čini nam se da je ona jedna vedra, nasmijana i uporna djevojčica.
Sara je jedno predivno malo stvorenje. Vesela, nasmijana curica koja voli ljude i lako se uklapa u društvo. Veoma je uporna kad nešto želi. Ide do kraja i ne odustaje od svoje namjere.
Kako uspjevate da uskladite posao i brigu o Sari, koja, sigurni smo, kao i svako dijete, traži vašu punu pažnju?
Upravo zbog obaveza oko Sare preko dana, ja radim samo noćne smjene. Naporno jeste, ali trenutno drugog rješenja nema. Mogu slobodno reći da sam već ušao u sistem. Dok sam ja na poslu, Saru čuvaju baka i deda. Inače, gledam da svaki moj slobodan sat iskoristim da budemo u gradu. Uvijek sa nekim od naših prijatelja odemo na piće. Oni, takođe, dođu sa svojom djecom i tada je Sara presrećna. Spojim dobro sa korisnim. Obilazimo i brojne manifestacije i dešavanja u našem gradu. Na taj način uključujem Saru u društvo kako se ne bi osjećala zapostavljenom samo zato što ne hoda.
Nova godina nam se polako bliži. Da li Sara i njen tata imaju neku posebnu želju za Djeda Mraza?
Nemamo neku posebnu želju, osim da naredna godina bude za nijansu bolja od ove, što se tiče Sare i njenog napretka. Ništa se ne može preko noći, već je potrebno dosta truda, ulaganja, upornosti i odricanja, ako zaista nešto želite da ostvarite. Mi imamo svoj cilj i ne odustajemo od njega, a to su prvi koraci. Ništa ne forsiramo niti idemo na silu. Lagano, uz pjesmice, korak po korak idemo samo naprijed.
Izvor: Prvikorak
