“Svaki dan se zapitamo kako bi naša djeca danas izgledala, čime bi se bavili, da li bi imali svoje porodice”, poručeno je sa današnjeg obilježavanja 32 godine od smrti 12 beba, koje su te 1992. godine umrle u Banjaluci zbog nedostatka kiseonika.
“Nisu im dali da udahnu život, a razlog je bio samo taj da su rođeni u Republici Srpskoj, u zemlji koju su svjetski moćnici u svojim bolesnim i zlim umovima okarakterisali kao lošu. I pored svih apela i molbi upućenih Savjetu bezbjednosti UN-a da se dozvoli prevoz kiseonika i ostalog materijala Kliničko bolničkom centru, tog maja 1992. godine počinjen je zločin o kojem se čulo u cijelom svijetu. Ubijeno je 12 nedužnih, tek rođenih beba. Ugašeno je 12 zvjezdica. Opravdanje Butrosa Galija, kada je upitan, zašto su se oglušili na apele, bio je genocid u Ruandi iako se to desilo dvije godine kasnije u periodu april juli 1994. godine. Upetljao se u sopstvene laži bez stida i saosjećanja”, rekla je Željka Tubić, majka jedne od preminulih beba i dodala da sa ovog mjesta svake godine šalju poruku cijelom svijetu da se više nikada i nigdje ne ponovi ovakav zločin, te da im stradanje 12 beba bude opomena za sve buduće postupke.
“Naše zvjezdice će uvijek da sijaju u našim srcima, a dok ih se sjećamo one će da žive”, poručila je Tubićeva.
Predsjednica Republičke organizacije zarobljenih i poginuli boraca i nestalih civila Srpske Isidora Graorac rekla je da su se se tih dana u banjalučkoj bolnici rađale bebe svih nacionalnosti sa željom da žive i roditeljima i društvu budu na ponos.
“Rođeni su u Banjaluci, ali potiču iz Mrkonjić Grada, Dervente, Prijedora, Prnjavora, Ključa i Sanskog Mosta. Rođeni su i srpske ali i bošnjačke nacionalnosti i podjednako im je bio potreban kiseonik da bi preživjele. Taj dah života im je bio uskraćen od onih koji nam i danas prijete, koji i danas izigravaju Boga i hoće da nam stave etiketu naroda koji je počinio navodni genocid. Taj Savjet bezbjednosti i danas ima namjeru da narodu koji je najviše stradao stavi omču na vrat”, rekla je Graorac i poručila da moramo vjerovati da će oni koji učiniše ove strašne zločine biti kažnjeni i da će ih stići ruka pravde.
Predsjednik Narodne skupštine RS u obraćanju se prisjetio tih majskih dana, kada su apeli za kiseonik stizali sa svih strana.
“Šef intenzivne njege u vrijeme kad su ova djeca umirala uputio je apel više puta da se dopremi kiseonik. Za nekih pet- šest dana mi smo uspjeli da nađemo oko pet malih boca kiseonika iz cijele Srpske i donijeli na Klinički centar. Nismo tada znali da to može kratko da traje, a on nam je rekao da je ovo dovoljno za nekih sat vremena. Pitali smo kako će to onda rasporediti, a on nam je rekao prema onoj bebi kojoj je najpotrebnije. Bilo je tu beba svih nacionalnosti i ono čime se mi ponosimo je da mi bebe nismo dijelili po nacionalnosti nego po potrebi za kiseonikom. O tome nema rezolucija. Oni koji su krivi za smrt beba u Banjaluci, oni danas pišu rezoluciju o genocidnosti onih drugih beba koje nisu uspjeli da uguše jer je vojska Srpske probila koridor”, rekao je Stevandić.
U okviru obilježavanja danas su na spomen-obilježje “Život” vijence položili roditelji i porodice preminulih beba, srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić, izaslanik predsjednika Srpske Marko Romić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Danijel Egić u ime Vlade Srpske.
Vijence i cvijeće su položile i delegacije Generalnog konzulata Srbije u Banjaluci, Republičke organizacije zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka, Grada Banjaluka i brojne druge.
Prethodno je u okviru obilježavanja 32 godine od smrti 12 beba u tadašnjem Kliničkom centru kod Spomenika “12 beba” na banjalučkom Novom groblju služen parastos i položeno cvijeće.
Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.
Trinaesta beba Slađana Kobac izgubila je bitku za život sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
Izvor: Mondo
