Nauka je nepravedno zapostavljena. Skupa jeste, ali se u svim vremenima višestruko isplati. Inostranim vladama isplati se ulagati u naše najbolje studente, jer uglavnom ostaju u zemljama, gdje su se i školovali. Rijetki koji ostaju ovdje, za svoj naučni rad uglavnom dižu kredite.
Čistom desetkom završila je Tehnološki fakultet u Banjaluci. Kao najbolji student u istoriji fakulteta dobila je Zlatnu značku Nikole Tesle, ali ne i zaposlenje. Posla nije bilo ni u fabrikama i kompanijama širom Bosne i Hercegovine.
N1: Niko u Bosni i Hercegovini, nakon završenog studija sa prosjekom deset, nije imao spremnost da vas zaposli?
Nikolina Makivić, doktorant Sorbonne: Apslutno niko.
Djelimično rješenje problema stiglo je od Vlade Ruske Federacije. Stipendirali su Nikolin odlazak u Moskvu da bi učila jezik. U tom periodu stigla je u ponuda sa banjalučkog fakulteta da odradi pripravnički – to je bilo kasno. Vlada Francuske već je izdvojila sredstva za master program iz fizičke hemije za nanonauku na prestižnom univerzitetu Paris Diderot.
“Ukoliko vas tamo prepoznaju kao talenat onad i ulažu u vas, što ovdje nije baš slučaj”, priča Nikolina Makivić.
Na Sorbonne je nastavila i doktorske studije. Uključena je u oblasti proizvodnje i unapređenja baterija, a projekat na kojem radi trenutno košta 100.000 evra.
“Strašno volim svoju zemlju i voljela bih da se jednog trenutka stvore uslovi da mogu da se vratim, ali kad god sam nešto pokušala bila sam zaustavljena i to me jako boli. Takođe, sad tokom doktorskih studija nemam nikakvu podršku iz Bosne i Hercegovine”, otkriva ona.
Podrška je još manja kada su u pitanju društvene nauke. Paradoksalno, ali najveće prepreke su odnos društva, tvrdi profesor političkih nauka Vlade Simović.
“Kod nas u društvu postoji jedna odrednica, kada hoćete nekome da kažete da je manje vrijedan onda mu kaže – ma ti filozofiraš. Neko ko misli, ko promišlja, ko se bavi filozofijom, sociologijom, novinarstvom, književnošću, lingvistikom za nas je nešto lijevo, neko piskaralo koje je besmisleno”, poentira Simović.
Kreditno zaduženje roditelja bio je izvor prihoda Simoviću da završi doktorske studije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
“Mali broj ljudi može da podigne kredite za svoju djecu i to je tragedija. Mi kao društvo moramo da napravimo sistem da se vrati ono što je nekada bilo, a to je da su svoj dug društvu vraćali uspješni pojedinci tako što su osnivali uspješne fondacije”, ističe Simović.
Podsjeća da su nepismeni ili polupismeni bogati trgovci početkom 20. vijeka izdvajali sredstva za osnivanje Prosvjete, Preporoda i Napretka da bi se umna omladina iz BiH školovala na prestižnim bečkim fakultetima.
Izvor: N1
