Aleksandra broćeta izdala je novu knjigu pod nazivom “Nevidljivo”. O ovom djelu recenziju je napisao Miladn Berić.
„Nevidljivo je zagonetka nad zagonetkama za koju jedino Gospod ima pravi ključ. Mi, obični smrtnici, koji nemamo tu moć, pokatkad se poput autorke romana „Nevidljivo“ samo upitamo: „Koliko nevidljivog stoji ispred svih nas, pokušavajući nam se vidljivo prikazati, a mi u nedostatku mira i vremena projurimo kroz zavjesu ne primjećujući važnost trenutka.“
Neko će ovaj zanimljiv roman vidjeti kao putopis. Neko drugi kao hodočašće.
Naime, ne samo glavna radnja nego i one sporedne odvijaju se po glavnim pravoslavnim svetinjama – crkvama i manastirima. Tako zahvaljujući Ruskinji Teodori i njenom predstavljanju čitalac pravi jednu virtuelnu šetnju kroz glavne moskovske crkve i manastire počevši od Crkve Hrista Spasitelja, preko Hrama Vasilija Blaženog do Smolenskog manastira. S druge strane na kasnijim stranicama knjige stoji Nikolajeva priča o manastirima Kosova i Metohije, počevši od Pećke Patrijaršije pa sve do Visokih Dečana, koja daje slikovit prikaz srpske crkvene tradicije i državotvornosti.
Autorka nam pažljivo biranim riječima pokušava da približi nabrojane svetinje i monaški život i to sa strane, koja je uvijek na strani sveštenstva, jer smatra da su oni, sveštenici, moguće je, jedina preostala čistota ovog svijeta, a samim tim i jedina nada.
Aleksandra Broćeta piše veoma lako i veoma pitko, osnova njenog pisanja je emocija iz tog razloga malo koji čitalac neće zadrhtati na pojedinim stranicama ove knjige, pogotovo nakon oproštaja i hepienda nakon istih. Vjerujućima sve na kraju dođe na svoje mjesto. Stoga, pošto je čitav roman u saglasju sa pravoslavnom crkvenom tradicijom ne bi bilo iznenađenje da i naša crkva na nekakav način podrži ovaj roman određenim tipom blagoslova.
Onima, koji vjeruju ništa nije slučajno već sve stoji negdje zapisano. U slučaju Aleksandre Broćeta između „Vjerujem“ i „Nevidljivo“ stoji „Sidro“, koje veže sve ono nevidljivo što se itekako može povezati. Onu nevidljivu nit, koja povezuje tri pravoslavne države Grčku, Srbiju i Rusiju Aleksandra Broćeta pretvara u više paralenih priča, koje će neki krstiti kao ljubavne, neki drugi kao religiozne, a treći kao psihološke, a koje se prvenstveno zasnivaju na strogim, etičkim kodeksima, koji doduše ponekad znaju i da napuknu. Ta napuknuća, koja su samo naoko posrnuća moguće je iz vjerskog ugla nazvati iskušenjima.
Kao nekakav moto romana „Nevidljivo“, koji doduše provejava još od prvih stranica prvog romana ove zanimljive trilogije je odnos prema grijehu. Griješiti je ljudski, ali je još više ljudski pokajati se, mada je pokajanje u ovakvom svijetu, koji se odavno moralno urušio, sve manje u modi. Stoga bi ovaj moderni kratki roman mogli podvesti i pod roman o pokajanju.“
Miladin Berić, dio recenzije za roman „NEVIDLjIVO“, Aleksandre Broćeta
