Svega 20 vozača autobusa nalazi se na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS.
Od toga ih je u Banjaluci prijavljeno 12, a po jedan je na birou u Prnjavoru, Bijeljini, Modriči, Petrovu, Kostajnici, Čajniču, Rudom i Višegradu.
Dakle, od 63 lokalne zajednice u Republici Srpskoj – u njih 54 vozača autobusa nema ni za lijeka.
Vlasnici preduzeća za prevoz putnika žale se da ne znaju šta da rade, jer, kako pojašnjavaju, čak ni podsticanje ljudi da se opredijele za ovo zanimanje ne donosi rezultate.
“Od tih 20, nema nijedan koji hoće da radi. Većina radnika je na birou radi osiguranja. Vozača je nemoguće pronaći. Evo, mi smo sada krenuli u ‘proizvodnju’ tog kadra, preko Zavoda za zapošljavanje, na način da će o trošku Zavoda dobiti kategoriju, odnosno kvalifikaciju za vozača. Ali, i u takvoj situaciji su nam se u cijeloj RS prijavila samo 23 čovjeka”, žali se Momčilo Sladoje, član Izvršnog odbora Udruženja autoprevoznika RS.
Upitan zbog čega je situacija takva, on kaže da pravi odgovor nema.
“Naravno da su plate u Njemačkoj veće, ali ti ljudi su sada na Birou i nemaju ništa. Ponudite mu da ima 1.000 maraka i on kaže – neću”, tvrdi Sladoje, koji je i direktor “Centrotransa” Istočno Sarajevo.
Sa druge strane, sudeći po stavu vozača, poslodavci će ih svijećom tražiti, jer će od Nove godine, kada očekuju olakšice za odlazak prema razvijenim evropskim državama, stanje biti još gore.
“Ja sada već imam dva pregovora sa ljudima iz EU da ode 100 mojih kolega iz Banjaluke. Mi smo na to upozoravali. Radno vrijeme ovdje je predugo, a plate su preniske. Ovdje se, u prosjeku, dobija nešto više od 500 maraka”, ističe Draško Talijan, predsjednik Udruženja vozača i automehaničara gradskog i prigradskog prevoza putnika iz Banjaluke.
On kaže da će putnike kod nas, s obzirom na trend, voziti samo penzioneri.
“Ako građani RS smatraju da su s njima bezbjedni, onda bujrum”, rekao je Talijan.
Iz podataka koje su ustupili iz Zavoda za zapošljavanje RS, broj vozača autobusa koji tragaju za poslom u proteklih deset godina se višestruko smanjio.
Na kraju prošlog mjeseca ih je, dakle, bilo svega 20, a u istom mjesecu 2008. godine na birou ih je bilo 123. Sličan trend se bilježi i kada je riječ o vozačima kamiona – na birou ih je sada mnogo manje nego prije deset godina. U toj branši je, tvrde naši sagovornici, identična situacija.
Nikola Grbić, predsjednik Udruženja prevoznika za međunarodni i unutrašnji transport RS, tvrdi da je prije nekoliko dana zvao Biro u Banjaluci, jer su njegovoj firmi potrebni profesionalni vozači. Razočarao se.
“Na birou nema nijednog, da mu date žuti dukat. Ako se ovakav trend nastavi, pravo pitanje je ko će kod nas voziti putnike i robu”, rekao je Grbić.
