Valentina Duvnjak ostavila je prije tri godine novinarski posao i Banjaluku. U džepu je imala 20 maraka.
Kupila je kartu u jednom pravcu. Vratila se na djedovo imanje na obronke planine Malovan u Kupreškom polju. Sa svojih deset prstiju obnovila je sve što je moglo da se obnovi i počela je da živi novi život u blizini Kupresa.
“Stigla je zima pod Malovan. Skladištim povrće. Gradim nadzemne trapove, koji su odlični za mrkvu i cveklu. Popravila sam i krov kuće. Prošle godine sam morala skidati snijeg s krova, ali to je rizičan posao. Dimnjak sam ozidala prošle godine i odlično radi” – kaže Valentina.
Ona radi sve – reže i cijepa drva, teše, zida, šaluje, štema, nosi i prenosi. Po dolasku je prvo zasadila povrće. Kupreška zemlja odgovara povrću pa se brzo čulo za njene mrkve i cvekle, koje su teške i po nekoliko kilograma.
“Ove godine smo imali poteškoća s količinom padavina tokom ljeta, koje nisu bile na zadovoljavajućem nivou, ali je bila dovoljna količina jutarnje rose i to su biljke maksimalno koristile. Početak jeseni donio je dobru kišu u pravom trenutku i na kraju je sve bilo kako treba. Plodovi su sočni, bez bolesti i oštećenja” – kazala je Valentina.
Valentina je sama. Udaljene komšije prema ženi pustinjaku i dalje su nepovjerljive. Ona kaže kako nastoji da sačuva pozitivnu samoću, koja je čovjeku potrebna da se odmori i napuni baterije za novi korak.
“Ta samoća je veliko bogatstvo i u današnje vrijeme privilegija malog broja ljudi. U kontaktu sam s dragim osobama, kolegama s kojima sam radila, studirala i družila se prije dolaska pod Malovan. Povremeno me neki od njih iznenade i navrate na čašicu razgovora. Prave prijatelje ne razdvajaju ni kilometri ni vrijeme” – istaknula je Valentina.
Njeni jedini prijatelji su životinje, psi i ovčice. Ima četiri psa – Teu, Leu, Flekicu i Pahulju i ovčije “kolege” Loleka i Boleka.
“Od djetinjstva sam voljela životinje. I danas ne želim ni muvu u kući da ubijem, uhvatim je i iznesem napolje, neka živi, ne smeta mi. Nedavno sam i krticu spašavala iako mi je pravila štetu u bašti. Tokom ljeta sam i zmiju spasila. Uhvatila sam je u kantu, odnijela u šumu i pustila” – rekla je Valentina.
Medvjedi u bašti
“Medvjedi su ovdje kao domaće životinje. Često se spuštaju u blizinu sela, a povremeno prošetaju i seoskim putem, pa i preko moje bašte, skupa sa mladunčetom ili više njih. Mislim da oni smatraju da je ovo njihova teritorija koliko i naša i da smo jedna zajednica koja će još dugo dijeliti proplanke, njive, šume i livade” – kazala je Valentina Duvnjak.
Izvor: Dnevni Avaz
