Danas, 23. novembra se širom svijeta obilježava Međunarodni humanitarni dan, kao podsjetnik da svaki dan moramo činiti dobro.
Ja sam prije nekoliko dana napustio Klinički centar i otišao na kućno liječenje, uz pristanak da dolazim u bolnicu na terapije, a sve sa namjerom kako bih sobu u kojoj sam ležao ustupio nekom drugom.
Situacija u svijetu je kritična po pitanju zdravstva radi pandemije korona virusa. Ali ja moram da odam priznanje našem medicinskom osoblju.
Apsolutno su pripremljeni, predani, spremni i odgovorni. Svaka čast za načelnicu Klinike za infektivne bolesti Univerzitetsko-kliničkog centra Republike Srpske, prof. dr Antoniju Verhaz, doktoricu Snežanu Ritan i čitav njihov tim.
Posebno me oduševilo mlado osoblje, djevojke i momci sa 20-30 godina koji su spremni za rad, obučeni i posvećeni.
Ono što ističem, da u ovim okolnostima naša klinika je bolje opremljena nego ikad prije, dostupni su svi lijekovi i sredstva, čak i oni najskuplji. Mnogo puta sam bio na bolničkom liječenju i česta je situacija da smo mnoge lijekove morali da donosimo sami, što trenutno nije slučaj!
Veliko priznanje treba dati i prof. dr Vladi Đajiću koji uspješno rukovodi UKC Banjaluka u ovakvom vremenu velikih izazova.
Lično sam se uvjerio da na UKC leži ili je ležao na liječenju, veliki broj političara, pripadnika i vlasti i opozicije. A iznimo mi je žao što većina pripadnika opozicije izađe sa liječenja bez i jedne riječi hvale za ovo sve što sam naveo, a što je činjenica. Smatram da to nije u redu, da moramo govoriti o onome što je dobro u ovoj teškoj situaciji. A po mogućnosti učiniti još boljim.
Sve ovo me nagnalo da uputim donaciju za Kliniku za infektivne bolesti i da im kao pojedinac pomognem. Trenutno sam u potrazi za toplim pelerinama za medicinsko osoblje, da im doniram. Vjerujem da će im značiti, da im bude toplo tokom zime na radnom mjestu, na kojem provode više vremena nego ikad.
Ko god može, treba da učini humano djelo, nije bitno koji dan.
Ali je važno da spomenemo sve napore koje medicinsko osoblje čini za nas.
S poštovanjem,
Marinko Umičević
