Upisni rok koji je ostao iza banjalučkih škola suočio ih je sa starim/novim okolnostima.
Dok četvorogodišnje škole broje učenička imena iznad i ispod crte, a uz podršku Ministarstva prosvjete i kulture RS najavljuju i proširenja liste, one koje nude deficitarna zanimanja izbrisale su linije, ali i kriterijum jer je iz godine i godinu sve manje mladih koji za životni poziv biraju zanate.
Proširenjem liste u školama kao što su Ekonomska, Medicinska ili Gimnazija, istovremeno raste i broj nezasposlenih na birou, a zanati su došli na ivicu opstanka. Spas nisu pronašli ni u pogodnostima koje su servirane učenicima kako bi svoje misli od prebukiranih zanimanja preusmjerili ka onima koja se gase.
Mjesečne stipendije od 100 KM, plaćena praksa kod poslodavaca, ali i besplatne autobuske karte koje mladima nude Grad Banjaluka i Ministarstvo prosvjete i kulture, nisu zvučali kao dobar razlog novoj generaciji banjalučkih srednjoškolaca da za životni poziv izaberu neko od deficitarnih zanimanja.
Dolazimo do zaključka da hiperprodukcija određenih kadrova iz godine u godinu sve više ugrožava pojedina zanimanja, koja će, ukoliko se takva praksa nastavi, biti i ugašena. Zašto je to tako? Zašto Ministarstvo dozvoljava (ili forsira) proširenje lista školama koje već imaju podlogu za formiranje odjeljenja, a ostale dovode na rub opstanka?
Na ova pitanja možemo nadovezati i sljedeće: zašto učenici radije idu ka Zavodu za zapošljavanje, umjesto da razmišljaju u pravcu tržišta rada u BiH?!
Istina, mladi trebaju slijediti svoje afinitete i želje, ali ako pretpostavimo da je među njima veliki broj onih koji lutaju od izbora do izbora, a na kraju se odlučuju za „popularne“ škole, dolazimo do pitanja da li su ta djeca usmjerena na pravi način.
Da li koračaju ka željama roditelja, putevima svojih prijatelja ili nekog trećeg – nije ni važno, koliko je važna činjenica da iz određenih razloga zaobilaze stvarnost i okreću leđa tržištu rada.
Iz škola koje nude deficitarna zanimanja, a tu su, prije svega, Poljoprivredna, Ugostiteljska, Politehnička i Tehnološka, ističu da ih je nedovoljna zainteresovanost djece primorala na to da skoro obrišu kriterijum za upis, ali se suočavaju i sa činjenicom da sve više učenika, koji iz osnovne škole nose broj bodova u rangu s lošijom trojkom, radije čeka proširenje liste na smjerovima IV stepena, nego što se odlučuju za trogodišnje škole.
Tu dolazimo do sljedećeg pitanja: ukoliko proširene liste ustupe mjesto i onima koji nemaju dovoljno predznanja da prate takav program, da li onda dolazimo u situaciju da nemamo ni dobrog tehničara, a ni zanatliju?!
Ako na kraju podsjetimo na činjenicu da zakon omogućava svima onima koji upišu zanat da nastave školovanje na IV stepenu, samim tim i da upišu fakultet ukoliko se vremenom odluče za takav korak, to onda samo predstavlja još jedan razlog koji bi trebao zaustaviti bijeg mladih od trogodišnjih zanimanja.
Izvor: Nezavisne
