Sad kad stanovništvo BiH trpi ozbiljne posljedice borbe sa virusom korona, vlast na nivou zajedničkih institucija BiH, a posebno Savjet ministara mora da funkcioniše u okviru ustavnih nadležnosti i da dokaže zašto tačno postoji.
Dok većina zemalja u okruženju ozbiljno razmatra donošenje posebnih setova zakonskih rješenja, djelovanje Savjeta ministara BiH je skoro pa i nevidljivo i prilično neuvjerljivo. Pogotovo što se radi o jako teškom trenutku kad je na entitete prebačen teret borbe protiv virusa, ali i ekonomske posljedice.
Potpuno je jasno da je neophodno usvajanje budžeta institucija BiH, ali ne onog koji je predložen preglasavanjem srpskih ministara. Treba nam novi budžet, onaj koji bi trebalo da odgovori situaciji u kojoj se BiH našla.
Neophodna je promjena strukture budžeta i smanjenje ukupnih rashoda. Naročito je potrebno smanjiti rashode koji su predviđeni za kupovinu službenih vozila, namještaja i sve ostale rashode koji nisu neophodni za rad institucija. Rashodi moraju da budu svedeni na minimum.
Prethodno planirana sredstva treba usmjeriti na otklanjanje posljedica pandemije, prevashodno za zdravstvo, podršku privredi i socijalne kategorije.
Vrlo je vjerovatno da te uštede neće biti dovoljne za kvalitetno saniranje posljedica. Ali je važno da se napravi prvi korak.
Znamo da je većina banaka u BiH u stranom vlasništvu sa matičnim bankama u zemljama koje su, takođe, zahvaćene virusom korona. Neke od njih su iz Italije, za koju vidimo da trpi strašne posljedice. Sve dok njihove matične banke ne saniraju svoje probleme teško je da očekujemo da imaju razumjevanja za naše.
Zato nam, ako želimo da ubrzamo rješavanje, ostaje da se opet okrenemo međunarodnim finansijskim institucijama prisutnim na prostoru BiH.
Preduslov za bilo kakav ozbiljan reprogram ili drugi vid finansijske pomoći je usvajanje budžeta. Treba razgovarati pojedinačno sa svakim finansijerom i pokušati rasteretiti plaćanje obaveza po osnovu kredita i kamata za 2020.godinu koliko je to moguće.
Institucije moraju da objasne zašto traže povoljnije uslove ili nova zaduženja. Moraju da dokažu da im je novac potreban da se lakše prevaziđe trenutno stanje i da je prioritet da se zadrži što veći broj zaposlenih u privredi.
To je, naravno, veoma težak i zahtijevan posao koji podrazumijeva suštinski, a ne paradni rad Savjeta ministara BiH i njegovu stalnu koordinaciju sa entitetima. U najmanju ruku, nije fer da se entiteti sami bore sa strašnim problemima. Institucije BiH sada imaju priliku da dokažu da njihovo postojanje nije uzaludno.
Činjenica je da je veliki dio zakona i propisa koji se odnose na privredu na nivou entiteta. Ali je isto tako nesporno da je sistem indirektnog oporezivanja regulisan sa nivoa zajedničkih institucija.
Opravdan je zahtijev entitetskih privrednih komora i privrednika za izmjenama Zakona o PDV-u. Izmjene bi se prevashodno odnosile na pomjeranje roka plaćanja PDV-a na kraj mjeseca, kao i na skraćenje roka povrata PDV.
Savjet ministara BiH hitno treba da napravi stručnu analizu o uticaju ove odluke na sve segmente privredne aktivnosti i da je uputi parlamentu BiH na usvajanje.
Pun pogodak bi bila i izmjena zakona po kojoj bi se uplata PDV vršila po naplaćenoj realizaciji. To praktično znači da bi svaki PDV obveznik obavezu za PDV platio tek po naplati svog računa.
To bi bila istinska i konkretna mjera pomoći privredi, ali čini se da o njoj razmišljaju samo privrednici i privredne komore.
BiH i njene institucije ne smiju da žive u paralelnoj stvarnosti, već u ovom trenutku moraju da dijele sudbinu svojih građana i privrede.
Nije dobro da institucije BiH djeluju kao raštiman orkestar. Entitetske nadležnosti su mnogo veće i vezane za stvarni život, zdravlje, privredu i radna mesta.Ali je ovo trenutak da institucije BiH konačno opravdaju svoje postojanje i ogroman i nerealan budžet koji troše svake godine.
Mira Pekić, poslanik PDP u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH
Izvor: Srpskainfo
