Bojan Mikulić Mikula tekstopisac i muzičar iz Srbca na sebi svojstven način se oprostio od Bojana Milovanović (29), koji je prije tri dana ubijen u Banjaluci.
Njegov autorski tekst prenosimo u cjelosti:
“Tuča mi nije strana, naprotiv. Bilo je toga i previše za moju kilažu i uglavnom se radilo o nedavanju pardona ma koliko jači onaj sa druge strane izgledao.
Ima tu i genetike, a ima i mentaliteta ovog našeg drčnog, polucivilizovanog i naravno skoro obavezno alkohola.
Bio sam više puta pod nogama, dobio sam palicu u glavu, šake u nos, čupana mi je kosa. Ništa od toga nije počelo, a da dijelom nisam i sam bio kriv za to (to kažem sada, u tim situacijama se nikad nisam smatrao krivim).
Dok sam bio mlađi pričao sam o svemu tome sa određenom dozom ponosa jer “Evo me i nisu mi mogli ništa !”
Više puta sam u posljednjih par godina u razgovorima sa prijateljima ponovio da je to poglavlje zatvoreno i da nikad više neću učestvovati u fizičkim obračunima. Ajde znaj…Bože daj…
Foto Vedran Ševčuk
Uglavnom, kad se osvrnem na sve to mogu reći sljedeće : Nikad nisam napao slabijeg od sebe. Nikad nisam bio u grupi protiv pojedinca, a kad malo razmislim nisam nikad ni bio u grupi jer sam uglavnom uvijek zakuvao sam.
Jednom sam za dlaku, a srećom, promašio stolicom momka koji mi je napao brata, pa neka mi to ta okolnost i pravda. Ima nešto u muškom biću što ga tjera na to odmjeravanje snaga bez obzira na ozbiljnost razloga.
Vremena se mijenjaju i nerijetko se čuje ono ”ova današnja djeca su luda, valja se kloniti belaja…. ”
Ne ulazim u to zašto je ko lud ali se pitam gdje je nestala čast ? Šta je poenta ? Suočiti se po svaku cijenu zbog bilo kakve gluposti i onda ići do kraja? Ubiti? I to ne iz nehata ili u samoodbrani, nego kad nadmoć već postane izvjesna onda probosti srce kao biku u koridi ? Jel ta priča omladino ?
Danas mene sutra njega i slične baljezgarije? Ah da, ima još jedan novi momenat u tim modernim junačkim pričama: bježanje sa lica mjesta i skrivanje od ruke pravde!? Ma bravo junaci! Nalupaj i magla ?!
Ne pišem ovo zato što mislim da ću dobiti odgovor niti što možda mislim da će ove riječi nekog opametiti. Znam ja vrlo dobro da od toga nema ništa, ali pišem jer ne mogu da ne pišem. Nisam poznavao svog imenjaka koji je prije par dana tragično stradao, ali ne mogu ostati ravnodušan na to da je tako lijep i mlad momak tako brutalno otpremljen sa ovog svijeta.
Mogao bih do sutra da nabrajam kakve mi kazne padaju na pamet ali bih uzalud trošio riječi pa ću samo konstatovati da živimo u vremenu u kome se vandalizmu jednostavno ne želi stati u kraj, jer bi se inače stalo. A vandalizam nije samo brutalno ubistvo, vandalizam je grebanje farbe na autima nepoznatih vlasnika i uništavanje klupa i igrališta za djecu maltretiranje životinja, maltretiranje slabijih od sebe, maltretiranje žena, roditelja, djece….
Sve se to dešava, stalno se dešava i dešavaće se koliko god to nenormalno bilo.
Pogledajte ovu ljepotu, nema ga više. Zaboden mu je šrafciger u glavu dok je ležao na ulici, a ležao je jer je prethodno pogođen dizalicom u glavu. Pogledajte dobro ovo lijepo lice, subota je i večeras je izlazak u grad. Sa njegovim izlascima je gotovo i zaboravićemo ga za par dana kao i sve do sada. Svi mi osim njegove jadne majke koja će do kraja života da liježe i ustaje sa slikom ovog lijepog lica pred očima i velikim ništa u grudima…”
Vječna ti slava Bojane Milovanoviću, prelijepi dječače.
