Master predstava Đurđe Babić Vukašinović inspirisana likom i djelom Edit Pjaf

Francuska šansonjerka Edit Piaf koja je već dugi niz decenija inspiracija mnogim umjetnicima širom svijeta, ali i u regionu, inspirisala je i glumicu Đurđu Babić Vukašinović da prikaže njenu sudbinu kroz svoj master rad.

Jedan od pokazatelja svevremenosti lika i djela poznate francuske umjetnice je film “La Vie en rose” za koji je Marion Kotijar dobila Oskara tumačeći lik Edit Piaf.

Svoju master predstavu Đurđa će premijerno pred publikom izvesti večeras u 19 časova u Dječijem pozorištu Republike Srpske.

– Postoje mnoge monodrame, muzičke predstave i drugi oblici umjetnosti o njoj, ali ja sam odlučila da napravim nešto sasvim drugačije. Kada sam gledala taj film i pošto se bavim umjetnošću, mene je veoma zaintrigirala ne samo njena muzika, već sudbina iz koje je vjerovatno i proistekla ta muzika, ta raskošna emotivna građa i težina koju je ona nosila. Ta težina je doprinijela i kvalitetu njene muzike na koju sumnjam da je iko imun – rekla je gumica Đurđa Babić Vukašinović.

Predstava je puna simbola, a kako Đurđa kaže, počelo je sve od vrapca koji predstavlja dušu Edit Piaf, odnosno njeno emotivno stanje. Zatim, tu su lutke Marsela Serdana koje u prenesenom značenju govore da je Edit bila ta koja je imala glavnu ulogu kada je u pitanju odnos sa muškarcima. To se vidi u tangu gdje je prisutan obrnut hvat, te ona vodi, odnosno igra mušku ulogu.

– Ja jesam dramska glumica, ali dramski teatar mi se učinio suviše štur i banalan da bih ispričala priču o sudbini Edit Piaf, odnosno da bi publika mogla u potpunosti da doživi njen život. Iz tog razloga sam pribegla policentričnosti. Smatrala sam da je potrebno objediniti i teatar sijenki i glumački teatar i teatar pokreta, ali i muzički teatar, da bi to sve skupa bilo potpuno. Ja se iskreno nadam da će to doprijeti i do naše publike – objasnila je ona.

Kako kaže, posebnu inspiraciju našla je u slikarima kao što su Pikaso, Munk i Kokto.

– Nećete možda prepoznati na prvu kada budete gledali predstavu, ali mi je Gernika poslužila kao rješenje scene svađe između Edit Piaf i Marsela Serdana. Gernika je grad koji je bio sravnjen sa zemljom u Drugom svjetskom ratu, a ovde govorimo o ratu između dva čovjeka, gdje od te destrukcije ništa ne ostaje osim pustoši. Munk je prisutan kao nemi krik koji se pokazao kao odlično sredstvo da se pokaže njena depresija nakon Marselove smrti – dodaje.

Pošto je Edit Piaf tako raskošna i bogata umjetnica, a i sama predstava je veoma poetična, za Srđana Marinkovića koji se bavi montažom ovo je bilo veoma inspirativno, te su u toku rada došli na ideju da iz ove predstave nastane i film.

– Radeći na predstavi zajedno smo došli na ideju da bi mogli snimiti i film. Film je radnog naslova “La Piaf”, a radi se o biografsko, poetskoj drami, sa elementima mjuzikla. U suštini to će biti jedan poetičan film koji govori o ljubavi. Ujedno, ovo će biti moj završni rad na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, odsjek montaža. Materijal je sav snimljen i ovih dana ulazi u postprodukciju. Nadamo se njegovoj skoroj promociji – rekao je Marinković.

Umjetnički tim koji je učestvovao u realizaciji ove predstave čine Berina Šuščević koja je radila scenografiju, za kostim je bila zadužena Jelena Savić, za lutke Natalia Gočeva. Koreografiju su radile Ana Mazalica i Tatjana Tušinski, a muziku samo za potrebe predstave prilagodili su Milana Smiljanić, Darko Ružičić i Draženko Kopuz.

– Želim posebno da istaknem tehnički tim bez koga zaista ne bi bilo moguće uraditi ovu predstavu. To su Srđan Marinković, zaslužan za svjetlo i Đorđe Štrkić za ton, koji ne samo da mi je pomogao kao tonac nego i za izradu rekvizita i koreografije. Imala sam priliku da sarađujem sa ljudima koji razumiju umjetnosti i shvataju šta ovaj projekat znači meni, a nadam se i publici – dodala je Đurđa.

Tragičan život velike umjetnice

Edit Piaf je rođena 19. decembra 1915. godine u Parizu. Njena muzika je usko vezana za njen veoma tragičan život. Dio svog najranijeg djetinjstva bila je slijepa, a vid joj se vratio po vjerovanju, kada je bila na hodočašću svetici Terez de Lisije. Majka joj je bila italijanka, a radila je kao kafanska pjevačica, dok joj je otac bio scenski izvođač i akrobata. Edit je djetinjstvo provela u bordelu koji je držala njena baka. Sa 16 godina dobila je kćerku koja je umrla nakon tri godine od meningitisa. Njena najveća ljubav bio je bokser Marsel Serdan koji je umro u avionskoj nesreći. Ubrzo nakon te tragedija doživjela je saobraćajnu nesreću poslije koje postaje ovisna o morfijumu. Sve to uticalo je na vanvremensku muziku koju je stvarala.

Izvor: Srpskainfo

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije BLmojgrad portala. Ostavite komentar: