Glavni krivac zašto ljudi u Banjaluci „bacaju“ naočale i sočiva je moj školski kolega Bojan Kozomara. Ne bavi se magijom, ali ako u medicinji postoji bar malo magije onda su Kozomara i njegov stručni tim u rangu čarobnjaka. U Klinici Svjetlost mijenjaju ljudima život iz korijena, otvaraju im novi pogled na svijet oko njih.
Ono što je je početkom 21 vijeka bilo nezamislivo, danas je rutinski zahvat u Banjaluci. Bojan Kozomara i njegov tim „vraćaju“ ljudima vid!
Razgovarali smo sa Bojanom koji je ljubav i znanje prema oftalmologiji crpio od svog oca uvaženog ljekara i univerzitetskog profesora Riste Kozomare.
Zbog tvoje “krivice” koliko ljudi danas ne koristi naočale ili sočiva? Šta ti ustvari radiš? Liječiš oči, popravljaš vid?
Sve zavisi od definicije. I liječim oči, ali i popravljam vid. Ljepota oftalmologije, grane medicine kojom se bavim, jeste upravo u tome što u njoj postoje discipline koje mogu da liječe i izliječe ozbiljna oboljenja oka, tj. da sačuvaju vid, ali i da pacijentima poboljšaju postojeći vid.
Do sada je u ustanovi na čijem sam čelu urađeno preko 5.000 operacija laserske korekcije dioptrije, koje su upravo kod nas prvi put i urađene u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali i oko 1000 operacija korekcija dioptrije na blizinu multifokalnim sočivima.
Koliko dugo izvodite te zahvate u Banjaluci i kakve su sada reakcije pacijenata koji odluče da izvrše korekciju vida ? Pretpostavljam da je u početku bilo prisutno više straha, neinformisanosti…
Moram priznati da, iako se operacije rade skoro 10 godina, straha među pacijentima i dalje ima. Prva operacija laserske korekcije dioptrije je urađena u oktobru 2008. godine, a kao što sam već rekao, do sada ih je urađeno preko 5.000. Pacijenti i dalje imaju strah od „lasera koji ide u oko“, iako su laserski zraci koji skidaju dioptriju toliko kratki i slabog intenziteta da ne bi mogli napraviti ni najmanju opekotinu na koži.
Koliko za pacijenta traje čitav proces od dolaska u Kliniku do “bacanja naočala”? Kako teče proces, da li ima eliminatorni pregled?
Svi pacijenti koji žele da laserski koriguju dioptriju moraju proći predoperativni pregled. Na tom pregledu se kontroliše ne samo dioptrija, nego se detaljno pregleda spoljašnjost i unutrašnjost oka. Nakon tog pregleda, pacijentu se objasni proces korekcije dioptrije i mogućnosti koje laser može da uradi. Sam operativni zahvat traje svega 5 minuta po oku, radi se u topikalnoj anesteziji, odnosno anesteziji sa ukapavanjem kapi, a pacijent odmah poslije operacije može da ide kući. Postoperativni period traje svega 1-2 dana, kada se savjetuje više mirovanja i izbjegavanje prostorija koje su zadimljene ili prašnjave.
Koliko je opasno podvgnuti se operaciji “uklanjanja dioptrije”, da li je to možda najčešće pitanje koje proganja vaše buduće pacijente?
Ono što je najvažnije jeste da operacija nije opasna ni za vid, niti za oko, tj. ne postoji mogućnost oštećenja vida ili oka bilo za vrijeme, bilo nakon operacije. Laser za korekciju dioptrije je trenutno najsigurniji medicinski aparat u svijetu, čak se i pokreti oka prate.
I moja dioptrija je korigovana prije skoro 10 godina i evo do sada nisam zaista imao nikakvih problema sa vidom.
Kada sretnete stare pacijente šta vam prvo kažu, pretpostavljam da je bilo različitih anegdota …
Obično su, naravno, srećni i zahvalni na vidu koji danas imaju. Svima im prije, ili za vrijeme operacije ispričam istinitu priču o naučnoj studiji koja je pokazala da čak 45% osoba koje laserski koriguju dioptriju poslije operacije promijeni zbog životnog partnera. E onda kada se sretnemo, oni mi se „pohvale“ da su i oni u toj statističkoj vrijednosti od 45%…
Kako si uspio da uvjeriš ljude da jednako dobro ako ne i bolje radite u Banjaluci nego u Beogradu ili Zagrebu. Kako ste zadobili povjerenje pacijenata?
Iskreno, teško. Mislim da su rezultati ti koji moraju pokazati da li je neko dobar ili nije u onome što radi. Ali ipak, povjerenje u doktora, tehnologiju i ustanovu u kojoj se radi su nezaobilazni faktori u povjerenju koje se stvara. I dalje mislim da nije ni svaka klinika u Beogradu ili Zagrebu dobra, da nisu svi doktori koji rade u njima odlični samo zbog toga što žive i rade u tim gradovima. Ali mi smo malo čudnog mentaliteta, kod nas je tuđe uvijek bolje. Međutim, kako se grad razvija, ljudi više putuju i više vide, shvataju da je kvalitet moguć i kod nas. Ja sam lično ponosan što skoro 30% naših pacijenata čine ljudi iz inostranstva, i to „pravi“ Nijemci, Austrijanci, Slovenci, Švajcarci…
Korekcija vida je samo jedna od usluga Klinike Svjetlost. Za šta vam se u Klinici najčešće javljaju ljudi?
Pacijenti nam se javljaju sa svim vrstama oboljenja oka, posebno zbog problema sa vidom koji nisu uspjeli riješiti u drugim oftalmološkim zdravstvenim ustanovama. Mnogo je pacijenata sa dijabetičkim promjenama na oku, glaukomom (povišenim očnim pritiskom), kataraktama (sivim mrenama), ali i djece sa problemima vida.
Kada si krenuo na studije da li si mogao da pretpostaviš da će medicina toliko da napreduje da ćeš imati “moć” da ljudima vraćaš vid?
Moram priznati da nisam. Moj pokojni otac, koji je bio poznati oftalmolog i univerzitetski profesor, mi je već od malih nogu prenio ljubav i za ovu predivnu granu medicine. Poredeći oftalmologiju od prije 20 godina i ovu današnju, tehnologija je nešto što je nazamislivo brzo i mnogo napredovalo. Danas u oftalmologiji većinu operacija izvode laseri, liječe se oboljenja za koja se prije nije ni znalo da postoje, a 99% operacija je ambulantog tipa, odnosno nema više potrebe za bolničkim postoperativnim oporavkom.
Kako si se odlučio za baš tu oblast u medicini, porodična tradicija, rad i odrastanje uz oca uvaženog ljekara, koliko ti je ta podrška i mentorstvo značilo ?
Kao što sam rekao, sve je to zahvaljujući mom pokojnom ocu. Često sam išao sa njim u vizite dan poslije operacija i uvijek sam se fascinirao začuđenošću, srećom i neizmjernom zahvalnošću pacijenata kada im se skine zavoj sa oka i kada shvate da ponovo mogu da vide. To njihovo iskreno „hvala doktore“ je ono me je posebno vezalo za oftalmologiju.
Sa druge strane, kada rastete i stasavate uz uspješnog roditelja, posebno oca, onda uvijek morate da se trudite više i da dajete više od maksimuma da biste uspjeli. Jer koliko god postignete i dostignete, uvijek ste nekako u njegovoj sjeni. Ta sjena vas jedno vrijeme čuva i štiti, podržava i uči, ali dođe vrijeme kada morate pokazati da ste ne samo dostojni te sjene, nego čak i da ste iznad nje. A to je ono što je jako teško.
Šta najviše voliš da radiš u slobodno vrijeme, kada ljudima ne vraćaš vid?
Da plivam. Plivanje je sport kojim sam se bavio u mladosti i koji mi je omogućio da godinu dana svog života provedem u Sjedinjenim Američkim Državama. Volim provoditi vijeme sa suprugom, jer je u zadnjih 10 godina često bila zapostavljanja, ali nije me se „odrekla“, pa pokušavam to da na sve načine nadoknadim. Volim dobre i pozitivne ljude, lijepe priče (kojih je nažalost jako malo), dobru knjigu.
