Banjaluka ima čak 106 autobusa prilagođenih osobama sa invaliditetom, pa ipak rijetko ćete u javnom prevozu vidjeti ove sugrađane.
Kako bi gradski saobraćaj u 21. vijeku ravnopravno počeli koristiti i Banjalučani u invalidskim kolicima, humanitarna organizacija „Partner“ pokreće kampanju „Hoću i ja da se vozim autobusom“. Želja im je da razbiju predrasude vozača, drugih putnika, ali i samih osoba sa invaliditetom koje mahom izbjegavaju da koriste javni prevoz zbog loših iskustava.
A, najčešće se, pričaju, sureću sa neljubaznošću vozača autobusa kojima je mrsko da postave rampu za kolica, pa tvrde da je čak ni nema u autobusu, ali i nerazumijevanjem i nestrpljenjem drugih putnika.
– Vozači su negodovali da mnogo vremena gube na montiranje rampe. Zato smo organizovali obuku i pokazali im da sve to traje najviše jedan minut, nakon čega se njihov otpor smanjio i sada već imamo mnogo bolju situaciju – naglasila je koordinator projekta Olivera Mastikosa.
Radenko Stjepanović je, tek pošto se pridružio ovim aktivnostima, postao redovan putnik gradskog prevoza.
– Stalno sam razmišljao hoću li moći da uđem u autobus ili ne, ali vozači su sada mnogo susretljiviji, kao i sugrađani koji prilaze da pomognu – priča on. Rampe se ipak i sada teško spuštaju, primjećuje Radenko jer dugo nisu korištene.
U Banjaluci potencijalno ima oko 600 osoba sa invaliditetom koje bi se mogle voziti autobusom, i to ne samo za posjetu ljekaru kako se prvenstveno misli, već zbog redovnih životnih potreba, za odlazak na posao, u školu i kulturne događaje.
– Svima bi nam značilo da se aktivnije uključimo u društvene tokove, jer to predstavlja jednu vrstu samostalnosti za nas zaključila Dušica Lipovac iz „Partnera“ i pozvala sugrađane da se priključe kampanji i da zajedno razbiju predrasude.
Kampanja je jedna od aktivnosti projekta „Banjaluka-inkluzivna zajednica“, koji se realizuje u sklopu Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu. Projekat finansira Evropska unija, implementira UNDP, a sufinansira ga Grad Banjaluka.
Stajališta neprilagođena
Sada je problem i što su mnoga autobuska stajališta po gradu neprilagođena za osobe sa invaliditetom, i to bi trebalo unaprijediti u naredne tri godine, a u autobusima ne rade ni displeji sa nazivima stanica kao i govorni softver što je potrebno građanima sa problemima sluha i vida.
Izvor: Srpskainfo
