Tripice, fileke ili škembići, svako ih po svom naziva, zavisno iz kojeg je dijela bivše države. Drugačije ih zovu, ali svi se slažu, da je na oko i po sastavu prosto jelo, ustvari pravi gurmanski specijalitet.
Za to čuveno jelo većina je tek čula od starijih ukućana, očeva i djedova. Sama pomisao od čega se priprema, mnoge odvrati i od pomisli da ih probaju, a kamoli jedu. Međutim ljubitelji tripica ne kriju svoju strast prema tom specijalitetu. Pronašli smo ih u “Lovačkom restoranu” u Trapistima, gdje se uz hljeb od heljde, služe gostima svake srijede.
Tripice nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Podijelile su svijet na strastvene obožavatelje i radikalne apstinente koji ih ne žele ni probati. Prvi tabor ne posustaje u nagovaranju drugoga. Za neupućene, priča o filekima počinje i završava s čorbom od iskuhanog trbuha i dijelova probavnog trakta kojem se često dodaje dimljena slanina.
Čitava filozofija pripremanja tripica svodi se kao i za sva jela, na dobar recept, ali kod tripica je presudno vrijeme pripreme. Za dobro pripremljene tripice potrebni su sati, počevši od pranja, kuvanja, čišćenja, pa opet kuvanja i tako satima i u krug. …
