Na ispitu znanja iz srpskog jezika, na pripremnoj ili eksperimentalnoj maloj maturi koja je organizovana u svim osnovnim školama u Republici Srpskoj potkrale su se gramatičke greške.
U testu je bilo 20 pitanja, a u dva su načinjene greške u pisanju malog i velikog slova, obavijestila nas je nastavnica srpskog jezika zaposlena u osnovnoj školi. Njen identitet je poznat redakciji, a tekst pisma objavljujemo pod pseudonimom – Lena Vasiljeva
Ime autorke pisma poznato je redakciji blmojgrad.com.
Cijelo pismo možete da pročitate ovdje:
Eksterno vrednovanje postignuća učenika 9-ih razreda
– Eto, prošlo je i to!
– Nek’ smo se i tog kutarisali! Još priredba i gotovo…
Ustaljene rečenice umornih profesora u mjesecu aprilu.
Prve dvije godine slušala sam ih s negodovanjem, ali dubokim poštovanjem. Mahom su to profesori/nastavnici pred penzijom, starog kova, prepuni znanja.
Prve dvije godine, a i sad…kupovala sam materijale za školu iz svog džepa, krede, spužve, hamer papir, kostime za priredbe i ko zna šta još. Sitnice, mislila sam. Neko mora. Škola nema, od djece neću da tražim.
Starije kolege mjerile su sa osmijehom takve postupke govoreći mi da sam početnik, da ne vrijedi, da niko to ne cijeni, da će još malo pljuvati po nama.
Mislila sam da pretjeruju.
- Ko će pljuvati? – pitam
- Svi! – odgovara Alter-ego.
- Pljuju već!- viče Razum.
Shvatam da su stariji nastavnici radili isto što i ja, i umorili su se, naravno da su se umorili.
E sad, testiranje je tema, testiranje učenika devetog razreda, odnosno devetih razreda na nivou Republike. Testiranje iz Srpskog jezika i iz Matematike.
Procedura je strogo povjerljiva, do detalja isplanirana, učenici dobili uputstva, nastavnici raspoređeni u druge škole da ne bi bilo nepravilnosti.
Dobro.
Učenici i nastavnici štampaju zbirke na počeku školske godine (o svom trošku), jer svake godine se ta zbirka mijenja (ne mogu prošlogodišnje), pripremaju se, vježbaju, neko više, neko manje. Uče napamet, ne uče nikako- bilo kako bilo-oni su naše ogledalo. NAŠE- svih, roditelja, nastavnika, društva!
Dan testiranja iz Srpskog jezika ne može proći mirno. Jezičari su to. Mahom jezičarke, borbene, majčinski nastrojene, lavice…
Slušaju uputstva, prate uputstva, savjesno pregledaju testove, slovo po slovo, ali ne lezi vraže! Test ima pravopisnih grešaka, ključ testa takođe. Potkralo se malo slovo u nazivu pripovijetke „Pohod na Mjesec“, na testu bješe „Pohod na mjesec“ i još nekih malih slova, velikih slova gdje im nije mjesto.
Gospoda koja sastavlja izgleda nije imala vremena da isti sastave „u skladu sa pravopisnim normama“ ( a to zahtijevaju na testu od učenika) ili nisu dovoljno stručni da uvide greške. Nadam se da ovo drugo nije u pitanju.
Onda telefoni rade, nastavnici zovu Republički pedagoški zavod, vidjeli ljudi greške, šta da rade, šta da priznaju da ne oštete djecu.
Gospoda jasna: „Tamo gdje smo mi pogriješili priznajte i velikim i malim slovom! Tamo gdje je učenik preciznije odgovorio na pitanje, npr. OBJEKAT BLIŽI i pritom jeste bliži, a traži se samo da napiše objekat, netačno!“
Šema je jasna!
Ne smije se misliti! I onda uz jutarnju kafu čuješ kako se reforme školstva uspješno realizuju! Jeste, uspješno se ruši obrazovanje!
Lena Vasiljeva
