Ukoliko je Banjaluka birala Draška Stanivukovića da progoni članove porodice Milorada Dodika i istražuje njihove poslove nije pogriješila. Dobar dio kampanje istina, Stanivuković je posvetio obilasku preduzeća i ugostiteljskih objekata u vlasništvu Igora i Gorice Dodik, ali vjerujem da Dodikova djeca i njihovi poslovi nisu razlog zašto je na proteklim izborima Stanivuković dobio povjerenje Banjalučana.
Posljednja kampanja gradonačelnika, a kako saznajemo, možda već danas aktuelna, je kampanja protiv Gorice Dodik. Gradonačelnik je nakon prekopavanja parkinga ispred “Kajaka”, euforično izjavio da restoran Agape u vlasništvu Gorice Dodik nema građevinsku i upotrebnu dozvolu te da će ga srušiti. Ova njegova izjava je odjeknula u svim medijima do te mjere, da su portali iz Federacije i vlasništvo restorana Kajak “prepisali” na Dodikovu ćerku.
Iz Agapea su se oglasili da imaju urednu dokumentaciju za restoran i da jedini predmet spora može da bude postavljena tenda na terasi Boske. Međutim, to kako saznajemo neće spriječiti gradonačelnika Banjaluke da u društvu snimatelja i svojih simpatizera, žutom trakom, “opaše” restoran u centru grada.
Banjalučani bi mogli da dobiju još jedan medijski performans novog gradonačelnika, nekoliko konobara otkaze, a gradonačelnik još par hiljada lajkova na Fejsbuku.
Grad Banjaluka ima mnogo važnijih i bitnijih stvari od tende jednog restorana, jer da je samo jedna nelegalna tenda ili terasa u Banjaluci, onda bi u najmanju ruku, ovu na krovu Boske trebalo spaliti sve sa televizijskim prenosom uživo. U gradu Banjaluci na desetine je ako ne i stotine natkrivenih terasa za koje je potrebna građevinska dokumentacija.
Obali Vrbasa ne može se prići od betona i preko noći izgrađenih vikendica ili bolje rečeno kućerina, što bi gradonačelnik trebalo da zna, ako već gura “Dajak” po Vrbasu, kako je to radio pred izbore.
Nabrajati probleme u gradu koji vape da budu riješeni mogli bi u nedogled. Rješavanje problema sa kojima se svakodnevno građani Banjaluke suočavaju, su ono što očekujem od gradonačelnika Banjaluke. Performansi i lični obračuni upakovani u borbu za dobrobit svojih sugrađana neće riješiti ni jedan problem u gradu na Vrbasu.
Proganjanje djece političkih protivnika pod motom “jednakosti i pravde” opasna je i do sada neviđena praksa političke borbe u Republici Srpskoj. Stavljanje mete na čelo djeci političkog protivnika je nešto što niko ne bi trebalo da radi, a kamoli podrži, ma kako na prvu zvučalo kao neka “promjena”. Jedina promjena je ta da se više ne biraju sredstva za političkom promocijom, u već teško zagađenom političkom životu u Republici Srpskoj.
Djeca su djeca i napadajući nečiju djecu i graditi političku kampanju proganjajući djecu političkog protivnika je otvaranje Pandorine kutije, a ne borba za bolji život u Banjaluci.
Apelujem na gradonačelnika da za početak postavi žutu traku na igralište u sklopu Akvane, koje je do te mjere uništeno da predstavlja opasnost za djecu koja se tu igraju, a o čemu sam pisao prije par mjeseci. Moja djeca ne idu u Agape, ali idu na dječija igrališta, sa kojih sam ih počeo tjerati, da se ne bi povrijedila, isjekla na staklo, nabola na zahrđale eksere ili ne daj bože nešto gore.
Igor Požgaj
Uprava Grada Banjaluka “slijepa” na igralište opasno po djecu
