Grad Banjaluka izgubio je desetine miliona KM vrijedno zemljište Poljoprivredne škole, nakon što je Osnovni sud odbacio tužbu Grada protiv te škole, Perice Repajića, bijeljinske firme „Oktan promet“ Vojina Mitrovića i najvećeg trgovačkog lanca „Bingo“, koji će na kupljenoj parceli graditi tržni centar.
Radi se o zemljištu nad kojim je Poljoprivredna škola imala pravo korištenja, a nakon što je to pravo u zemljišnim knjigama uknjižila u pravo raspolaganja, škola je potpisala ugovor o zamjeni tog zemljišta sa Pericom Repajićem za bezvrijedne nekretnine u okolini Banjaluke i Laktaša. U međuvremenu, Repajić je dio zamijenjenog zemljišta prodao firmama „Bingo“ Tuzla i „Oktan promet“ Bijeljina za 8,3 miliona KM.
Grad je tužbom, koju je podnio još 2011. godine, pokušao da ospori upis prava raspolaganja na Poljoprivrednu školu kao i da poništi ugovor o zamjeni zemljišta i kupoprodajne ugovore između Repajića, „Oktan – prometa“ Vojina Mitrovića i „Binga“.
Međutim, banjalučki Osnovni sud je tužbu odbacio uz obrazloženje da nisu osnovani navodi Grada da je ranije stekao pravo raspolaganja spornim zemljištem te da zbog toga to pravo nije moglo biti upisano na Poljoprivrednu školu.
S obzirom na to da je utvrdio da je škola imala pravo raspolaganja sud je odbacio i zahtjev Grada za poništenje ugovora o zamjeni zamljišta, a zatim i o prodaji.
„Sud je mišljenja da ugovor o razmjeni nije ništav. Sud je već obrazložio na koji način je Poljoprivredna škola stekla pravo raspolaganja na spornim nepokretnostima, te smatra da je imala pravo da ih otuđi“, navedeno je u obrazloženju presude koja je u posjedu CAPITAL-a.
Grad je kao razlog za ništavost ugovora o zamjeni nekretnina isticao i to da prema Zakonu o srednjem obrazovanju i vaspitanju škola nije mogla raspolagati sa nekretninama u kojima obavlja obrazovnu djelatnost te da direktor škole nije bio ovlašten da zaključi sporne ugovore, ali je sud i to odbacio.
„Srednja škola je pravno lice sa karakterom javne ustanove, njen zakonski zastupnik je direktor, koji je shodno tome ovlašten da zaključuje ugovore sa trećim licima u ime i za račun srednje škole. Iz ugovora o zamjeni nekretnina proizilazi da je taj ugovor u ime prvotužene potpisao direktor Edi Haneš, na osnovu ovlaštenja sadržanog u Odluci o postupku i ovlaštenjima za zamjenu zemljišta kojim raspolaže Poljoprivredna škola, a koju je donio Školski odbor“, navedeno je, između ostalog, u obrazloženju.
Kupoprodajni ugovori validni
Kada je u pitanju kupoprodajni ugovor sa „Bingom“, potpisan 2011. godine, sud je i ovdje naveo da je neosnovan zahtjev Grada za poništenje ugovora uz obrazloženje da je „Bingo“ pravo svojine na ovim nekretninama stekao na osnovu pravnog posla, od lica koje je bilo nosilac prava svojine i da je ugovor zaključen u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima.
Isto obrazloženje navedeno je i za kupoprodajni ugovor Repajića sa „Oktan – prometom“, firmom bijeljinskog biznismena Vojina Mitrovića i narodnog poslanika koji je zbog ovog milionskog zemljišta izašao iz NDP i vratio se u SNSD, najgrublje ga je optuživao predsjednik NDP Dragan Čavić prije nego što će i sam ući u koaliciju sa SNSD-om Milorada Dodika.
Zanimljivo je da je sud naveo da bi zahtjev Grada za ništavost ugovora bio odbijen čak i da je usvojen zahtjev da se Poljoprivrednoj školi ospori pravo raspolaganja spornim zemljištem.
„Kao vrlo bitno sud ističe da bi u odnosu na zahtjeve za utvrđenje ništavosti svih ugovora navedenih u tužbenim zahtjevima, odluka bila ista čak i u situaciji da je sud usvojio zahtjev za utvrđenje ništavosti upisa prava raspolaganja u korist prvotužene. Naime, navedene ugovore u konkretnom slučaju štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige“, dodaje se u presudi. Drugim riječima, sud smatra da je „Bingo“ bio savjestan kupac i ne može zbog toga snositi posljedice.
Ko se najviše okoristio
Zemljište Poljoprivredne škole predmet je brojnih sudskih procesa i brojnih afera. Kako su ranije prenijeli mediji, najveći dio kolača na zemljištu Poljoprivredne škole ugrabio je Budimir Stanković u saradnji sa Edijem Hanešom, direktorom ove škole, i uz podršku nekih ljudi iz Gradske uprave i Pravobranilaštva RS. Njih dvojica su atraktivno zemljište Poljoprivredne škole vrijedno desetine miliona maraka, zamijenili za bezvrijedne parcele u okolini Banjaluke i Laktaša koje su formalno u vlasništvu Perice Repajića.
Međutim, stvari su se zakomplikovale kada je Gradska uprava Banjaluke podnijela tužbu protiv Haneša zbog prometovanja gradskog zemljišta.
Grad Banjaluka izgubio je i prije godinu i po spor u kojem je pokušao da ospori rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP) po kojem je Poljoprivredna škola vlasnik, a ne korisnik milionski vrijednog zemljišta i objekata u Lazarevu, Drakuliću i Dervišima.
Zbog ovog zemljišta došlo je i do sukoba između bivšeg gradonačelnika Banjaluke Slobodana Gavranovića i bivšeg zamjenika pravobranioca RS u Banjaluci Mirka Stojčinovića.
Naime, Stojčinović koji je zastupao Grad u sporu sa „Bingom“, Poljoprivrednom školom, Repajićem „Oktan prometom“ je, nakon što je „Bingo“ uzvratio kontratužbom i zahtijevao od Grada odštetu od 20 miliona maraka plus kamate, bez znanja gradskih vlasti, prihvatio odluku o poravnanju i odrekao se prava na žalbu, dok se „Bingo“ odrekao traženih 20 miliona KM.
Inače, Stojčinović i njegov tadašnji pomoćnik Borislav Jeličić početkom ove godine su osuđeni u banjalučkom Okružnom sudu na ukupno pet i po godina zatvora, jer su zloupotrebom položaja omogućili da društvena imovina grada Banjaluka milionske vrijednosti pripadne privatnim firmama. Stojčinović je osuđen na četiri i po godine, a Jeličić je dobio godinu zatvora.
Prema presudi Stojčinović je, prekoračivši ovlašćenja, preduzećima “Naš dom” i “Građa” omogućio da na sebe uknjiže nekretnine i zemljišne parcele, čime je Banjaluka oštećena za više od 7,5 miliona KM. Vrijednost zgrade, pomoćnog objekta i pripadajućeg zemljišta u predmetu “Naš dom” u Grčkoj ulici procijenjena je na 2,2 miliona KM, a vrijednost imovine u slučaju “Građa” na 5,2 miliona KM.
Jeličić je osuđen jer se zajedno sa Stojčinovićem u predmetu “Poljoprivredna škola” odrekao tužbe i zaključio sudsko poravnanje, ne obavještavajući o tome grad Banjaluku.
CAPITAL: Marina Čigoja
