Da li je nakon 75 godina od drugog svjetskog rata i 25 godina od građanskog rata u BiH, sazrelo vrijeme da Banjaluka razmišlja o izgradnji višenamjenskog spomen doma u naselju Drakulić? Treba li podsjećati da bi takva građevina predstavljala svojevrstan čin pijeteta prema žrtvama jednog od najstrašnijih ustaških zločina počinjenih u drugom svjetskom ratu. Istorija je zabilježila da je u jednom danu, u selima Drakulić, Šargovac i Motike, pobijeno oko 2300 nedužnih mještana pravoslavne vjeroispovjesti, među kojima mnogo djece, žena i staraca. Činom izgradnje spomen doma , Banjaluka bi istovremeno iskazala zahvalnost i poštovanje prema borcima posljednjeg rata koji su se sa svojim porodicama trajno naselili ovo prigradsko područje.
S ciljem podsticanja ovakve ideje, Gradska organizacija Demokratskog narodnog saveza, organizovala je danas skup mještana u Gornjem Drakuliću. U nedostatku pogodnijih uslova, okupili su se pod otvorenim nebom, na rukometnom igralištu u neposrednoj blizini spomen kosturnice. Godinama ovdašnje stanovništvo upozorava gradske vlasti da nemaju društveni dom niti bilo kakav objekat namijenjen različitim oblicima društvenih i kulturnih aktivnosti. Posebno ističu da je ovo naselje puno djece i omladine i da im je društveni dom prijeko potreban.
Pozdravljajući prisutne, podpredsjednik Demokratskog narodnog saveza Radislav Jovičić, je podsjetio da je ustaški pokolj u Drakuliću jedan od najbrutalnijih zločina koji je srpski narod doživio u drugom svjetskom ratu.
„Važno je da čuvamo sjećanja na žrtve ovog zločina. Narod koji ne uči na vlastitoj istoriji, ostavlja mogućnost da mu se ona ponovi. Činjenica da je ovo naselje velikim dijelom nastanjeno boračkim porodicama, zahtijeva od svih nas posebnu brigu i razumijevanje za njihove potrebe. Borcima, kao najzaslužnijim stvaraocima Republike Srpske i članovima njihovih porodica, moramo obezbijediti uslove kvalitetnijeg življenja. Naša inicijativa da u planove razvoja grada uđe izgradnja spomen doma u Drakuliću ne smije biti dilema za bilo koju vlast i bilo koga ko o tome odlučuje“, rekao je Jovičić.
Marko Lučić, bivši prosvjetni radnik a sada penzioner, smatra da njihovo naselje poprima oblike manjeg gradića i da nadležni moraju više razmišljati o sadržajima koji će obogatiti društveni život prigradskih naselja.
„ Ako je samo centar Banjaluke predodređen za kulturne i druge manifestacije koje su u interesu njenih građana, onda je to loš koncept razvoja grada. Crkvene vlasti su prije više godina primijetile da se Drakulić intenzivno širi i odredile lokaciju za buduću crkvu. Zašto to ne bi učinile i gradske za budući Spomen dom“, smatra Ošap.
I ove godine, 7. februara, okupiće se građani i zvaničnici da, liturgijom koju svake godine služe sveštenici banjalučke eparhije, obilježe dan tragičnog stradanja nedužnih žrtava. Ponovo će se liturgija odvijati u okolnostima koje ne garantuju potpunu bezbijednost učesnika, opominju neki od mještana.
„Evo, vidite. Spomenik je od ulice Mlađe Ćusića udaljen svega desetak metara. Automobili u prolazu i buka motora svake godine ometaju liturgiju i ugrožavaju bezbijednost prisutnih. Nema uslova za neke dodatne oblike pomena na ovaj stravični događaj, kao što nema ni za sve druge društvene aktivnosti u našoj mjesnoj zajednici“.
Došlo je vrijeme da se nešto mijenja, bili su jednoglasni učesnici skupa u Drakuliću. Upravo zbog toga zaključili su da je sljedeći korak prikupljanje što većeg broja potpisa mještana tri mjesne zajednice i da se tako upotpunjena inicijativa zvanično pošalje Skupštini grada Banjaluka.
