U samo dva dana, dva meni poznata čovjeka, imala su bliske susrete sa pticama, odnosno svarenom hranom koju su izbacile iz organizma. To je bila odlična prilika da ispitamo stara narodna vjerovanja u vezi sa ptičijim izmetom i ljudskm glavama.
Prvog je juče, oko 12 časova” pogodio” golub i to tačno u centar glave. To svojevrsno “bombardovanje” dogodilo se prije nego što će otići na posao. Kaže “rasplakao” se od smijeha kada je shvatio da ga je po sred “ćele” pogodio golub. Odmah je taj trenutak ovjekovječio i podjelio sa drugovima na socijalnoj mreži. Sportsku kladionicu nije igrao, ali kaže dan mu je proteko bez ikakvih problema, ali i bez potajno očekivanog “sretnog iznenađenja.
Drugi slučaj imao je konkretne posljedice nakon što ga je vrana počastila svojim sadržajem crijeva. Za razliku od pređašnjeg golubijeg, vranin pogodak nije bio grupisan, više je bio “rasprskavajući”. Stradali su i glava i ramena. Na toliku količinu “sreće” moralo se nešto dogoditi. Konobar u kafiću gdje se to dogodilo, kroz smijeh je odmah rekao, “igraj tiket”. Tiket nije odigran ali se ipak nešto dogodilo. Samo pet minuta nakon “sretnog pogotka” ispao mu je telefon, pao na displej i razbio se.
Na osnovu ova dva slučaja nameće se zaključak da u svakom slučaju golub donosi više sreće ali i manje štete. Ako ništa manje uprlja.
