U Republici Srpskoj i BiH radnici odavno ne mogu da žive od prosječne, a posebno od minimalne plate.
Iz sindikata su u proteklom periodu upozoravali da radnici ne mogu zaraditi novca onoliko koliko im je potrebno za normalan život mjesec dana. Mala primanja i vrtoglavi rast cijena proizvode sve više siromašnih, a to se može najbolje vidjeti pred javnim kuhinjama širom Srpske i Federacije BiH, gdje su redovi svaki dan sve duži.
Iz UN su stigli podaci po kojima u BiH živi 16 odsto siromašnih kojima je svakodnevna pomoć neophodna, a takvih će biti sve više, jer u ovoj zemlji je totalni raspad sistema. Cijene svakodnevno vrtoglavo rastu, građane niko ne štiti, dok trgovci slobodno formiraju cijene i ubiru ekstra profit.
Cijene sve veće
Prošetali smo proteklih dana po trgovinama u Banjaluci, razgovarali i sa zaposlenima, ali i kupcima. Željeli smo da vidimo kako se to formiraju cijene i zašto nas inflacija svakodnevno sve više ubija.
Iako su trgovci mahom odbijali da pričaju, samo odmahujući rukom, bilo je i onih koji su odlučili da progovore. U jednom tržnom centru i supermarketu bili su pričljiviji, a i izjave su im se poklapale.
-Kupci često negoduju zbog sve većih cijena. Roba kad stiže dolazi uvijek sa drugom nabavnom cijenom, pogađate većom. Recimo kad dobijete u magacin sardine ili mlijeko, mliječne proizvode, mesne prerađevine, voće, povrće, cijene rastu od isporuke do isporuke. Zato i na rafama u trgovinama kupci primjete poskupljenja – kažu nam trgovci. Dodaju kako proizvođači naplate svoje i i prodavci formiraju svoje cijene i tako se ubiru ekstra profiti.
-Mi radnici od toga malo šta vidimo, tako da je i nama teško – poručuju.
Kako je u Švedskoj?
Sve to primjećuju i kupci koje smo zatekli u kupovini. Mnogi su bili raspoloženi za priču, pa im nije trebalo postavljati pitanja. Sanela je iz Stokholma doputovala na odmor i kaže da je neprijatno iznenađena onim što je vidjela i u Sarajevu i Banjaluci.
Bila sam sa suprugom u Sarajevu i sad smo u Banjaluci i vidim da nema neke razlike. Ne znam zašto se priča o tome koji je to bolji entitet. Pa građani su u problemu i u Sarajevu i u Banjaluci. Istu muku muče u Republici Srpskoj i Federaciji BiH siromaštvo je sve veće, dok samo političari lijepo žive. Ono što smo vidjeli je samo očaj – kaže Sanela.
Tvrdi da su cijene nevjerovatno visoke i kaže da su u Švedskoj mnogi artikli jeftiniji nego u BiH.
-Neke proizvode u Stokholmu možete da kupite mnogo jeftinije nego ovdje, pa čak i ako se radi o hrani ili drugim artiklima koji su proizvedeni u Srbiji ili Hrvatskoj. Evo prije pet dana smo u Banjaluci kupili salamu iz Hrvatske koja je koštala malo više od 10 maraka, a danas ona košta 12,95 KM. Pa, ljudi da li je to moguće. Žao mi je naroda u ovoj zemlji, uništiće nas korupcija. U Švedskoj se nešto ovako ne bi smjelo desiti, padale bi smjene ostavke i vlade – kaže vidno nezadovoljna Sanela D.
I domaći kupci su puni očaja. Rajko iz Prnjavora kaže da stanje nikad nije bilo gore.
Poražavajuće i teško shvatljivo
-Svaki dan kad krenem u nabavku pitam se hoće li mi biti dovoljno novca kao i juče. Tačno je to da cijene konstantno rastu. Pa vidite samo hljeb je sve skuplji, a gramaža sve manja, mlijeko, mlečni proizvodi, o cigaretama da i ne govorim. Meso neću ni da spomenem. Niko se u ovoj zemlji ne trudi da zaštiti građane. Mislim da ćemo uskoro svi na ulice, jer nećemo moći da živimo – priča Rajko.
Mirko B. kaže da radi kao vozač u jednoj slovenačkoj firmi i mjesečno jednom dolazi kod porodice.
–Da nisam otišao u Sloveniju ne znam kako bi preživjeli. Proputovao sam cijelu Evropu od Salerna do Osla, od Nanta do Bratislave i nigdje nema korupcije i lopovluka kao kod nas. Naravno da primjetim da cijene rastu i da ovdje više ništa nije normalno. Mi koji vozimo po Evropi iz Srpske i BiH često se šalimo kako cijene rastu uskoro će vlasnici trgovačkih lanaca i političari odlučivati o tome ko koji dan smije da jede i koliko. Tužno je ovo i žalosno – kaže Mirko koga smo zatekli u nabavci sa suprugom i sinovima prije povratka u Ljubljanu.
-Kupili smo koliko smo mogli, valjda će supruzi i djeci biti dosta za dve sedmice – dodao je Mirko na kraju, umjesto pozdrava.
Dušan Srdić iz Udruženja za zaštitu potrošača „Reakcija“, koje već nekoliko mjeseci unazad prati cijene pedesetak proizvoda koji se svakodnevno koriste, kaže da situacija, s jedne strane, nije toliko nepovoljna po potrošače. Ali ono što jeste loše, ističe, je da naši ljudi koji dođu iz inostranstva primjete da su cijene kod nas skoro identične cijenama u marketima u Evropi.
–To je poražavajuća činjenica i teško shvatljivo – kaže on.
Prema njegovim riječima, najveće oscilacije su u cijenama sezonskog voća i povrća koje oni prate u svojim uporednim analizama. Cijena mesa, ističe Srdić, nije se mijenjala od početka marta, a i u vrijeme posta riba nije bila skuplja.
Izvor: Srpskainfo
