U Banjaluci je preminuo dirigent, muzičar, osnivač tamburaškog orkestra Zdravko Ćosić.
Prenosimo intervju koji je prije nekoliko godina Zdravko Ćosić dao za Nezavisne novine:
Muzika je život Zdravka Ćosića. Nekad svira tiho, nekad glasno, nekad tužno, ali više puta veselo… Ćosić je drugovao sa starijima i sebi “krao” tajne muzičkog zanata kako bi ih mogao podijeliti sa mladima s kojima čitav život radi…
“Ponosan sam što sam cijeli život radio s mladima. Družio sam se sa starima, uzimao od njih znanje i prenosio ih na mlađe generacije”, riječi su poznatog banjalučkog muzičara, koji uskoro slavi dva velika jubileja.
Sada uživa u društvu prijatelja koji sviraju s njim u ansamblu, koji nosi njegovo ime, i onim najugroženijima, kojima mnogo znači nota ili osmijeh, uljepšava nikoljdanske dane.
Početkom sljedeće godine u Banjaluci, on uz prijatelje, saradnike i porodicu obilježava 40 godina prosvjetnog i 30 godina kompozitorskog rada.
“Iza mene ostaju tragovi šta sam radio i kada saberem sve, veoma sam zadovoljan. Međutim, 40 godina sam radio i tek nedavno kada sam sve to prebacio na kompjuter, spoznao sam koliko je to djelo. Dosta sam uradio, ali ne stajem, nego idem dalje”, priznaje poznati banjalučki muzičar i dugogodišnji dirigent Gradskog tamburaškog orkestra Banjaluka.
Za proslavu Ćosić najavljuje spektakl u Banjaluci na kojem bi trebalo da učestvuju najbolji tamburaški orkestri i starogradski solisti, a priprema i nešto specijalno za tu priliku.
NN: Kada biste sumirali 40 godina rada, kako biste to opisali?
ĆOSIĆ: Četrdeset godina sam radio u prosvjeti i 30 kao kompozitor. Uspio sam da uvežem cijelu bivšu Jugoslaviju sa tamburom, inicijator sam mnogih festivala u regionu, član stručnih žirija u zemlji i inostranstvu. Osvajač sam raznih priznanja i plaketa koji su kruna mog rada i na koje sam ponosan.
NN: Dugo ste u muzici i prosvjeti. Šta Vam je najznačajnije u dosadašnjem radu?
ĆOSIĆ: Sve što sam radio za mene je bitno. Ali istakao bih rad u RKUD “Pelagić” od 1969. do 1971. i od 1997. do 2008. godine. Mnogo mi je važan i period u Gradskom tamburaškom orkestru od 2001. do 2008. godine.
Jedan sam od osnivača Dječjeg hora “Vrapčići” i Festivala narodne i starogradske muzike, koji je, nažalost, ugašen. Kao član žirija značajno mi je učešće na 1. svjetskom festivalu tamburaških orkestara u Deronjama 2008. godine, ali i u drugim festivalima.
NN: Karijera Vam je bogata nagradama. Koliko ste ih osvojili i koje su Vam najdraže?
ĆOSIĆ: Narod kaže da ne treba brojati nagade i da treba samo raditi. Nagrada je kruna rada. Planiram još raditi i ne predajem se. Iako sam imao problema sa zdravljem i operisao glasnice, ne stajem i svakodnevno komponujem. Sada kada sam u penziji, još više nego prije.
Od nagrada koje sam dobio su značajne plakete Janike Balaša, tu je i plaketa grada za kulturu 2007. godine. Dobio sam i mnogo poklona, a posebna mi je draga slika od prijatelja koja mi je poklonjena za 35 godina rada.
NN: Bogato iskustvo je iza Vas. Možete li reći ko je najzaslužniji za Vaš uspjeh kao muzičkog stručnjaka?
ĆOSIĆ: Puno je zaslužnih. Moram da istaknem profesora Milana Radmana i dirigenta Milana Bokana. Međutim, otac Ilija je jedan od najzaslužnijih ličnosti u mojoj karijeri. Petnaest godina smo bili pararelno u muzici. On je radio u horu, a ja u orkestru. Od kada sam 1957. godine prvi put uzeo tamburu u ruke znao sam da je ona moj život. Samo pet godina kasnije, 1963. postajem član “Pelagića”, da bi 1980. godine komponovao svoju prvu pjesmu.
NN: Kada ste došli na ideju da komponujete prvu pjesmu?
ĆOSIĆ: Prva moja pjesma nastala je krajem 1980. godine, a inspiracija za nju mi je bila kćerka Biljana. Njoj sam ju i posvetio. Bio sam kantautor, ali moram da priznam da bježim od pisanja tekstova jer šta bi radile moje kolege pjesnici ukoliko bih ja i pisao i komponovao. Sa prvom pjesmom došla je i prva nagrada. Dobio sam je u rodnoj Banjaluci 1980, iste godine kada postajem član Saveza kompozitora Jugoslavije. Od tada sam uradio 50 dječjih kompozicija, 10 starogradskih pjesama i 10 instrumentalnih kompozicija za tamburaške orkestre. Uradio sam nekoliko stotina aranžmana za tamburaše.
NN: Ko Vam je danas inspiracija, s obzirom na to da aktivno radite i osvajate nagrade?
ĆOSIĆ: Danas mi inspiraciju daju unuka Tatjana, koja ima 11 godina i koja je talentovana za muziku, i unuk Luka, koji ima pet godina. U pravu ste da radim i dalje i dok pričam sa Vama meni se po glavi vrti neka kompozicija. Za to je sve “kriva” moja kćerka Biljana. Sve je krenulo od nje. Ali ona nije krenula mojim stopama, već je otišla u ekonomiju.
NN: Početkom godine dobili ste nagradu stručnog žirija na festivalu u Brčkom. Kako ste se osjećali kada je u godini jubileja stigla nagrada?
ĆOSIĆ: Vrlo lijepo. Jubilarna 35. godina kompozitorskog rada nije mogla početi bolje. Na 6. festivalu dječje pjesme “Dječja mašta može svašta” u Brčkom pobijedila je moja kompozicija “Muzička škola”, koju je izvela Milica Antić, učenica OŠ “Branko Ćopić” iz Banjaluke.
Nagrada mi puno znači, jer su sve druge pjesme bile nabijene brzim ritmom, a naša pjesma je pjevljiva, kvalitetna, što je žiri prepoznao.
NN: Čime ste trenutno zauzeti i kako provodite penzionerske dane?
ĆOSIĆ: Komponujem pjesme o Kozari. Dobio sam tekstove naših poznatih banjalučkih pisaca i na to radim muziku. Sada mi je posao puno olakšan jer radim na kompjuteru. Dosad sam radio rukom i sve to zapisivao. Međutim, danas sve radim na kompjuterskom programu i puno je lakše. Uskoro će biti proslava jubileja gdje bi trebala da se okupe najzvučnija imena tambure i starogradske muzike.
NN: Ko je najavio dolazak na proslavu?
ĆOSIĆ: Proslavu mojih jubileja obećali su uveličati TO RKUD “Pelagić”, Gradski tamburaški orkestar Banjaluka, Članovi orkestra “Zdravko Ćosić”, “Ramansa”, horovi: “Vrapčići”, “Banjalučanke”, “Jedinstvo”. Tu će biti i solisti Karolina Mihajlović, Ljiljana Petrović, Zvonko Bogdan, Predrag – Cune Gojković i mnogi drugi.
NN: Mogu li Vaši poštovaoci očekivati nešto posebno za to veče?
ĆOSIĆ: Da, mogu. Napisao sam “Impresije iz grada”. Zamislio sam to djelo u tri strava. Prvi stav nosi naziv “Banjaluko ‘oj” i izvešće ge orkestar “Pelagić”. Dirigovaće najstariji banjalučki dirigent Marko Popović.
Drugi stav “Na Vrbasu” će svirati Gradski tamburaški orkestar, a dirigovaće najmlađi dirigent Davor Grozdanić. I treći stav “U kolo”. Sviraju ga oba orkestra, a dirigovaće moja malenkost.
NN: Šta je potrebno kompozitoru da ideju pretvori u kompoziciju?
ĆOSIĆ: Kao osnovno, mora biti muzički opismenjen, da zna zapisivati šta želi, napisati melodiju, pratnju ili aranžman. Imao sam sreću da sam na samom početku krenuo iz trećeg reda i prešao u drugi, pa u prvi i onda stao za dirigentski pult. Potrebna je i sreća i dosta rada. To je osnovno.
NN: Šta radite kada ne komponujete?
ĆOSIĆ: Pa teško je pronaći slobodno vrijeme. Svaki momenat je radni. Od sedam do 11 ujutru radim, a onda prošetam. Nastavim da radim oko 16 do osam naveče. Volim da šetam naveče i poznat sam po tome. Poslije proba, koje nekad znaju biti naporne, odmaram se tako što prošetam alejama našeg grada.
NN: Na kraju nam recite, koliko se Banjaluka promijenila u posljednje vrijeme?
ĆOSIĆ: Promijenila se puno. U zadnjih 10 godina imala je napredak kao za cijeli moj radni vijek. Ako ne odem dugo u neki kvart, drugi put ga ne prepoznajem. Samo bih naglasio da bi trebalo da arhitekti vode računa o uređenju centra grada. On mora da poštuje stare vrijednosti i da ostane autohtono. A ima prostora da se grad širi.
- 2 “Oskara popularnosti” dobio od Udruženja estradnih radnika BiH
- 50 dječjih i 10 starogradskih pjesama komponovao 500 aranžmana za tamburu
- napisao 4 dječje pjesme uvrštene u godišnji plan i program u osnovnim školama
- 1971. svirao drugu Titu
- 5 festivala na kojima je bio član stručnog žirija
- 14 zemalja Evrope obišao kao dirigent
