Boraviti u svemiru je stvarno zabavno kako izgleda na slikama, ali neke svakodnevne stvari kao što su pranje zuba, spavanje, nimalo nisu jednostavne.
Iskustvo je astronautkinje NASA-e u penziji Marše Ajvins koja je u Američkom kutku održala inspirativno predavanje banjalučkim učenicima i približila im sve što su se ikada zapitali o svemirskim misijima.
Ajvinsova je za 11 godina bila na pet letova američkog svemirskog broda i u orbiti je ukupno boravila 55 dana. Jedna je od četrdesetak američkih astronautkinja koje su učestvovale u misijama.
Nije nepoznanica da zbog bestežinskog stanja u svemiru astronauti većinu vremena lete po svemirskoj stanici, ali mladi su sada imali priliku da o tome slušaju iz prve ruke, vide kako se astronauti bukvalno sudaraju pri takvom kretanju, kako spavaju privezani u vrećama, jedu hranu iz kesica, briju se, šišaju, pa čak i kako idu u toalet.
Novina za učenike svakako je bila informacija da se u svemirskoj stanici urin astronauta prerađuje u pitku vodu koju oni ponovo koriste, ali Ajvinsova ih je uvjerila da to ipak nije tako loše kao što zvuči.
Još jedna stvar o kojoj malo ko razmišlja jeste i gdje ljudi odlažu svakodnevno smeće kada su u svemiru- ono se čuva, nekada i po tri, četiri mjeseca, i vraća na zemlju.
Po fotografijama i video-zapisima može se zaključiti da se astronauti čak odlično zabavljaju na svom radnom mjestu, a Ajvinsova kaže da je život u svemirskoj stanici zapravo jedna velika lekcija iz fizike.
– U stanici nema plafona ili poda i svaka površina se može iskoristiti, za rad, za spavanje. Uzgajamo neke vrste biljaka i pratimo kako će se razvijati, ali i sami astronauti su eksperiment, proučavamo kako se tijelo ponaša u svemiru. Mislim da su naša budućnost i svemir i zemlja, naša je obaveza da istražujemo, ali i da brinemo o svom domu- rekla je Ajvinsova. Astronauti vježbaju na spravama bar dva sata dnevno da mišići ne bi oslabili, tako da se, u šali kaže ona, neki vrate na zemlju u boljoj formi nego što su otišli.
Pokazala je i fotografije planete zemlje koje su uslikali astronauti. Đaci su tako mogli vidjeti kako iz svemira izgleda prepoznatljiva Italija, gradove Pariz, Veneciju, Njujork, Las Vegas, pa i prostor Balkana sa Banjalukom. Najveći utisak na prisutne definitvno je ostavila njena izjava da se iz granice koje su ljudi iscrtali između država ne vide iz svemira.
Pojasnila je i da se iz svemirske stanice ne može vidjeti cijela planeta, jer je preblizu, i da je za takvu sliku ipak potrebno otići do Mjeseca.
Odgovarajući na pitanja znatiželjnih učenika, Ajvinsova je precizirala da se u svemiru koristi ista tehnologija već pola vijeka i da se ona mora unaprijediti ako se žele istražiti druge planete i krajevi vasione.
– Do Mjeseca nam trebaju tri dana, da mogu da odlučujem, ja bih ekipe ponovo poslala na Mjesec upravo da naučimo kako da putujemo u svemiru. Sa ovom tehnologijom, Mars je nešto najdalje o čemu možemo razmišljati – smatra ona. Na nezaobilazno pitanje „ ima li života u svemiru“, Ajvinsova je rekla da tokom svog boravka nije vidjela ništa čudno što se ne može objasniti.
Okrenite se nauci
U razgovoru za „EuroBlic“ Marša Ajvins je pojasnila da je prezentaciju pripremala tako da mladima odgovori na pitanja koja oni najčešće postavljaju, kako izgleda spavati, jesti, uopšte živjeti u svemiru. Posljednji put u orbitu je letjela 2001. godine, u NASA se penzionisala devet godina kasnije, a uvijek bi se, kaže, ponovo vratila u svemir. – Ljudi koji proučavaju matematiku, fiziku, biologiju, medicinu i rade u tim oblastima, uvijek će raditi dobre stvrai za planetu, a to ujedno znači i dobre za svemir. Svima koji to priželjkuju, savjetujem da se okrenu učenju ovih naučnih oblasti- njena je poruka mladim generacijama.
Izvor: Srpskainfo
