Razbacano smeće, zahrđale vrteške i uništena ulična svjetiljka. Sve ovo svakodnevno dočekuje roditelje i djecu na igralištu u ulici Marka Kraljevića u naselju Obilićevo. Mjesto planirano za generaciju koje raste, sada je, trenutno, više u funkciji vandala, kažu razočarane majke.
– Igralište je baš zapušteno. Ima dosta zapuštenih i uništenih stvari, dosta smeća. Više me strah da li moje dijete smije biti ovdje ili ne smije. Vrtuljak, recimo, nema na šta da se sjedne. Dosta je zahrđalih stvari što je opasno po zdravlje. Dosta stvari treba obnoviti – ističe Svjetlana Đaković.
– Mi smo se raspitali o akciji koju grad Banjaluka sprovodi sa društveno odgovornim kompanijama za obnovu igrališta. Odgovor koji smo dobili otprilike je glasio da su one odgovorne samo prema djeci u centru grada, što je u redu zato što oni imaju pravo na to. Međutim, gradonačelnik ima obavezu prema svoj djeci jer smo mi, njihovi roditellji, poreski obveznici svi jednako– dodaje majka Mirela Savić.
Roditelji su Upravi grada već uputili građansku inicijativu: obnovite naše igralište. Traže postavljanje nove opreme, koja će djeci, kako ističu, omogućiti zdrav psiho – fizički razvoj.
– Mi vjerujemo u našeg gradonačelnika i vjerujemo da će ova priča imati pozitivan ishod, posebno za djecu koja su aktivno učestvovala u sakupljanju potpisa – ističe Savićeva.
Iz Gradske uprave stižu obećanja. Kažu da da u tom naselju, na nekoliko lokacija planiraju tri projekta namjenjena upravo najmlađima.
– Lokacija je već uvrštena i nudi se donatorima. Mi smo već imali pregovore sa jednom bankom. Međutim, ta banka je, iz nama nepoznatih razloga, odustala. Ali, nastavljamo da nudimo drugim donatorima – kaže Petar Bilčar, načelnik Odjeljenja za komunalne poslove u Gradskoj upravi.
Stanari u obližnjim zgradama su nam se požalili i da ujutru na ovom igralištu znaju zateći šprice i igle te da zbog buke u kasnim satima nerjetko ne mogu spavati. Nisu hjeli pred kameru jer se, ističu, plaše za bezbjednost svojih mališana. A upravo bi najmlađa kategorija stanovništva trebala biti najviše zaštićena.
Izvor: prvikorak