Prije četiri godine je prvi put na moju inicijativu uvedeno zanimanje obućar modelar četvorogodišnji smjer u Politehničkoj školi u Banjaluci. Nakon velikih vapaja i ponovo na moju inicijativu otvoren je i fakultet za inženjere obućarstva, do tad je postojao samo za tekstilno inženjerstvo. Ali od prvog dana sam imao problema sa dekanima pošto oni drže monopol i oni su odrediti da ko upiše taj smjer može da studira samo redovno četiri godine i dobije 240 ECTS bodova što zaista nema smisla i to je rasipanje državnog novca.
A i sam kadar na fakultetima ne zadovoljava kriterijume ni za obrazovanje srednjoškolaca, a kamoli da obrazuje djecu koja će imati 240 ECTS bodova. Osim toga studenti jednom godišnje idu u Sloveniju u jednu malu fabriku ,a neće da dođu u tvornicu obuće „Bema“ .
Instistirao sam da fakultet traje tri godine po Bolonji uz 180 ECTS bodova. I u najbolja vremena kod Tite se išlo u Zagreb ili Beograd na studiranje koje je traJalo tri godine. I ja sam studirao dvije godine u Zagrebu uz rad.
Međutim, oni nisu dali navodno svoje vikende jer tada rade na privatnim faluktetim i misle neće nama tamo neki Marinko određivati kako ćemo i šta ćemo. A taj Marinko zajedno sa realnim sektorom puni budžet, gdje resorni ministar 100 miliona maraka godišnje troši na visoko obrazovanje.
Ove godine prvi put nakon četiri godine školovanje izlazi generacija obućara modelara i mislio sam upisati najmanje 10 djece da studiraju uz rad jer industrija obuće vapi za modelarima, inženjerima i rukovodiocima. Međutim, ove godine je Tehnološki fakuktet ukinuo i redovno studiranje, navodno zbog nezainteresovanosti. Sve su uradili da taj studij unište Neka ih bude sramota i crveni kartom dajem i resornom ministru i rektoru i dekančiću.
Industrija obuće u Republici Srpskoj ima preko 12 i po hiljada radnika. Svi vape za kadrovima. Pitam se gdje ovo vodi i ko vodi upisnu politiku. Da li ministar iz kabineta kojem sam pisao više puta i tražio prijem, nikad nije našao vremena ni da mi odgovori ni da me primi. E to je odnos prema realnom sektoru koji treba samo da puni budzet, da bi tjerali studente da upisuju nešto što ne žele da bi pojedini zadržali svoja radna mjesta i visoka primanja.
Ja sam i predsjednik Udruženja obućara i tekstilaca, sa negodovanjem smo primili ovu vijest jer smo očekivali da će biti omogućeno studiranje uz rad tri godine, to mi je obećao i gospodin rektor , međutim slagali su kao i sve do sad.
Nadam se da će neko reagovati, ako već nije kasno za ovu godinu , a vjerovatno jeste.
Marinko Umičević
