Dostojanstvo tišine Badnjeg dana i Božića

Piše: Ana Puvačić Mousourou

Božić je, u svojoj najdubljoj suštini, dan kada se rodila jedna Beba. Kada u bilo koju kuću stigne novorođenče, mi instinktivno mijenjamo svoj cjelokupni registar ponašanja: stišavamo glas, usporavamo pokrete i postajemo beskrajno pažljivi kako ne bismo narušili taj krhki mir. Upravo taj osjećaj – mješavina strahopoštovanja i nježnosti – ključ je za razumijevanje Badnjeg dana i Božića.

Pravoslavna tradicija nas poziva da se prema ovom prazniku, ali i prema ljudima oko nas, odnosimo kao prema tek rođenom životu: sa smirenošću i unutrašnjom radošću koja nije bučna, nego tiha, smjerna i skrušena. Duh Badnjeg dana kod pravoslavnih hrišćana počiva na pažnji prema drugima. Govori se tiše, sluša više i ne nameće se sopstveno raspoloženje drugima. Radost Badnjeg dana nije euforična, nego stabilna i duboka, ona ispunjava, ne uzbuđuje. 

Iz perspektive komunikologije, Božić nam nudi jedinstvenu priliku za kreiranje korektivnog iskustva: često u porodici ili krugu prijatelja nosimo terete zamjeranja, stare konflikte ili negativne emocije koje nas koče. Međutim, božićni bonton nam nudi „izgovor“ da te barijere srušimo bez velikih objašnjenja. Odbojnost prema inicijativi pomirenja koja nam inače možda curi iz ega i ponosa, danas imamo priliku odbaciti kao prošlogodišnji teret. Duh praznika stoga počiva na komunikacijskoj askezi: postu od gordosti i sopstvenog „prava“. To je dan kada se odričemo impulsa da nametnemo svoje mišljenje, svoju sujetu, svoje “pravo” da čekamo na drugog da se promijeni. 

Kada odlučimo da se prema nekome kome nešto zamjeramo, ponašamo sa naglašenom blagošću – onako kako nas praznik „tjera“ – mi zapravo uspostavljamo novi način funkcionisanja. Bonton i maniri su komunikacijski štit: dostojanstvena formalnost je optimalno okruženje za rađanje svježeg iskustva ka transformaciji odnosa.

Praktičan bonton nalaže da u ove dane prvi pružimo ruku pomirenja, ne čekajući da to učini onaj ko nas je povrijedio, jer inicijativa mira nije slabost već vrlina. Ako sagledamo pravila lijepog ponašanja kroz ovu prizmu, vidjećemo da su ona zapravo alati praštanja. Ustati kada neko uđe u prostoriju, čak i ako s tom osobom nismo u najboljim odnosima, ili joj uputiti blagu riječ, nije licemjerje. To je svjesna odluka da vrijednost mira bude iznad ličnog animoziteta. Pustiti druge da izađu prije nego što uđemo govori o svijesti da svijet ne počinje od nas. Slušati prije nego što govorimo sprječava da emocije pređu u nadmetanje.  Tokom razgovora, suzdržaćemo se od pominjanja starih zamjerki ili osjetljivih tema, birajući radije riječi koje spajaju i griju.

Poseban značaj u ove dane ima bonton prisutnosti. Telefon sklonjen sa stola nije samo stvar kulture, već poruka uvažavanja zajedništva koja liječi odnose. Slično tome, direktan pogled u oči prilikom pozdravljanja i postavljanje pitanja o drugome prije nego što počnemo priču o sebi, pokazuju svijest da nismo sami i da nismo neprijatelji. Čak i za trpezom, naša motorika govori o našem duhu: sačekati druge, ne grabiti i ne žuriti, znači poštovati ritual zajedništva kad treba da se posvetimo najmlađima i najstarijima za stolom, jer se u toj pažnji prema najranjivijima ogleda istinsko dostojanstvo domaćina.

Kada svane Božić, ta unutrašnja arhitektura tišine dobija svoje najljepše manifestacije kroz lik Položajnika i lomljenje Česnice. Položajnik u prostor unosi energiju mudraca koji su se poklonili Djetetu; njegov ulazak je prilika da vježbamo gostoljublje prema svakome, bez predrasuda. Česnica simbolizuje jedinstvo koje se lomi rukama, a ne nožem, šaljući poruku o nježnosti prema onome što nas spaja. Čak i trenutak pronalaska novčića zahtijeva otmjenost – onaj ko ga nađe pozvan je na skromnu zahvalnost.

Na kraju, Božić nas podsjeća da je red spolja uvijek odraz reda koji nosimo u sebi. Skromnost u odijevanju i dostojanstvo u držanju pokazuju da smo spremni da budemo manji od praznika, a veći od svojih zamjerki. Ko ne umije da se suzdrži i utihne pred čudom rođenja novog mira, teško će razumjeti suštinu ovog dana. 

Tek u tišini i pristojnosti, rađa se prava radost koja, jednom pokrenuta božićnim mirom, ima snagu da traje i mijenja naše odnose tokom cijele godine.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije BLmojgrad portala. Ostavite komentar: