Republika Srpska se odavno suočava s kritikama zbog pravno-finansijskog okvira za male biznise. Preduzetnici, naročito oni koji tek pokreću posao, suočeni su s visokim administrativnim troškovima, rigidnim mjesečnim izdvajanjima, i nedostatkom fleksibilnosti. Osnivanje samostalne preduzetničke radnje (SP) košta od 100 do 400 KM, a fiksni mjesečni doprinosi prema važećim zakonima iznose oko 515 KM za obavezne poreze i doprinose, pa ukupno s paušalnim porezom dolaze na 565–615 KM mjesečno.
Za dopunski SP, mjesečno izdvajanje je barem 120 KM. Ovakvi nameti, bez obzira na promet, pogađaju preduzetnike u fazi kada je poslovni rizik najveći, a zarada neizvjesna.
Koliko firmi nestane svakog mjeseca?
Poražavajuće brojke dodatno oslikavaju težinu problema. Prema aktuelnim zvaničnim podacima i člancima, samo u prvoj polovini avgusta 2025. godine u Bosni i Hercegovini je ugašeno 122 preduzeća, od čega je značajan dio iz Republike Srpske. Tokom godine raste trend zatvaranja i likvidacije malih firmi zbog nemogućnosti izmirivanja fiksnih obaveza, niskog prometa i nerealnih očekivanja države. Stručnjaci iz privrede upozoravaju da je broj ugašenih firmi i preduzetnika svake godine u ozbiljnom porastu, a razlog su upravo previsoki nameti i rigidna fiskalna politika.
Zašto je Federacija transparentnija – ali i dalje skupa?
Federacija BiH ima povoljnije programe za preduzetničke radnje , pogotovo za tzv. paušalni obrt ili domaću radinost. Ovdje se mjesečni troškovi za doprinose i poreze za najmanju kategoriju kreću između 190 i 250 KM, a početni trošak otvaranja obrta iznosi oko 900–1.000 KM. Logika Federacije je da za tradicionalne zanate, ručni rad ili male kreativne djelatnosti treba omogućiti povoljnije uslove, jednostavnije knjigovodstvo i lakšu prijavu.
Iako je i taj sistem daleko od podsticajnog, ipak nudi šansu malima: nema obaveznog knjigovođe, evidencija može biti vođena samostalno, a mjesečni izdaci su barem upola manji nego u RS.
Evropski i regionalni primjeri – “Proba” režimi i mala birokratija
U razvijenim državama, modeli početka samostalnog biznisa uvijek predviđaju “start up period” – 1 do 2 godine simboličnih taksi, niskih doprinosa i minimalnog administriranja. Primjeri iz Italije, Slovenije, Njemačke i Česke pokazuju da početnici u prvim godinama često plaćaju 20–50 EUR mjesečno dok ne ostvare promet, a porezi se obračunavaju tek kad se ostvari realna zarada.
Mentorska podrška, besplatna edukacija i digitalizacija dodatno olakšavaju proces, a inovativni poduzetnici ili zanatlije mogu raditi legalno dok grade tržište, bez straha od kazni i gubitka motivacije.
Gdje je rješenje?
Republika Srpska hitno mora reformisati fiskalnu i pravnu politiku za početnike:
Uvesti start-up režim s minimalnim nametima prvih godinu-dvije
Povezati visinu doprinosa s stvarnim prometom
Otvoriti “paušalni obrt” kao poseban status sa nižim birokratskim barijerama
Uvesti inkubatorske i mentorske grantove dostupne prije registracije.
Dok ova rješenja ne zažive, RS ostaje neprivlačno tlo za mlade, kreativne ljude s idejom, dok se potencijal za razvoj domaćeg zanatstva, preduzetništva i inovacija gasi pod fiskalnim pritiskom.
Kritični savez između birokratske inertnosti i visokih nameta čini RS “neprijateljskom sredinom” za svaki početak biznisa. Poredeći sa Federacijom, a posebno sa evropskim praksama, jasno je da su potrebne duboke promjene kako bi se stvorio ambijent koji podstiče inicijativu, kreativnost i ekonomski opstanak najranjivijih kategorija preduzetnika.
