Nema fasade, nije priključena na vodu, struju i kanalizaciju, nema ni pristupni put, ni građevinsku dozvolu: samo goli zidovi i gomile šuta. Tako izgleda zgrada u Banjaluci u kojoj prevareni kupci pokušavaju da sami, na svoju ruku, završe izgradnju odavno plaćenih stanova.
Danas, pet godina kasnije, kroz puste polumračne hodnike promiču električari, vodoinstaleteri, keramičari… I prevareni kupci, koji majstorima plaćaju dnevnice, nadajući se da će se, kad tad, skućiti pod ovim krovom i da će krvavo stečene kvadrate uknjižiti kao svoje vlasništvo.
Jedna gospođa unosi veliki elegantni luster u “stan” bez unutrašnjih vrata, podova, pločica, glazure. Šta će joj luster, kad nema struje, samo ona zna. Kao i druge njene komšije, i ona bježi od kamere i fotoaparata.
Nezvanično, objašnajvaju da su se sa Đokom Ekvatorom, prije nego što je pao pod stečaj, dogovorili da sami dovrše svoje stanove.
Iskeširao je skoro 80.000 KM za jednosoban stančić. Priznaje da ga je privukla cijena od 1.555 KM po kvadratu, plus PDV, ali prije pet godina to, kaže, nije bila cifra koja izaziva sumnju.
Sad kad im je jasno da svoje pare vidjeti neće, niti će dobiti “ključ u ruke”, kupci stanova su se bacili na građevinske radove. Đoko im je, vele, ostavio i jedan kran, da im se nađe.
– Kranistu moramo plaćati mi iz svog džepa, nema on para. Nakon svih naših miliona koje je ili potrošio, ili proslijedio dalje, nedavno je od nas oteo i 30.000 KM koje smo dali da ugradi liftove u zgradu. Eto dokle je došlo – kaže Gojko Mijatović, predsjednik Udruženja prevarenih kupaca stanova “Novi Borik”.
U Kompaniji “Ekvator” je nedavno otvoren stečaj. Davidović ne samo da nije napravio stanove koje je unaprijed prodao, nego je raznim povjeriocima, uključujući i IRB RS, ostao dužan najmanje 25 miliona KM.
Pitanje je da li će njegova vozila i nekretnine, te imovina njegova dva prezuadužena preduzeća, biti dovoljni da namiri povjerioce.
Prevareni kupci stanova vjeruju da se neće naći u tom loncu. Stečajnom upravniku su podnijeli zahtjev da se njihovi stanovi izluče, dakle izuzmu iz stečajne mase, koju će razgrabiti povjerioci.
– Ovo je naše, niko nam to ne može oteti. Ne bismo mi radili na tuđem – kaže Mijatović.
Ranije su prevareni kupci stanova, među kojima ima i mnogo ratnih veterana, poručivali da će, ako treba, “oružjem braniti” svoju zgradu u Novom Boriku. Ipak, kad su stavili prst na čelo, odustali su od oružane borbe, kako ne bi fasovali krivične prijave i u zatvor dospjeli prije prevaranta, koji su ih opljačkali.
Kako će se razmrsiti klupko u stečajnom postupku i s kakvim će se još problemima suočiti oko 140 prevarenih kupaca stanova, tek ćemo vidjeti.
Oni ipak kažu da su “dboro prošli” u odnosu na komšije iz zgrade D7. Gradnja te susjedne zgrade, nikad nije ni počela, samo je iskopana rupa za temelje, koja se pretvorila u baru.
Po zvaničnom policijskom izvještaju Davidović je na osnovu te rupe kupcima stanova uzeo skoro milion i po maraka – kaže Mijatović.
Šta će biti s njima i njihovim novcem, niko ne zna.
Njihove komšije iz D8 su u maju, kad su vidjeli da je definitivno đavo odnio šalu, “preuzeli zgradu”, koja je bila završena samo 55 odsto.
Svjesni su da im je potrebno najmanje 3,5 miliona KM da dovrše posao i da to sami neće moći, pa se uzdaju u pomoć grada ili države, iako ih ni grad ni država nisu zaštitili od prevaranata.
– Mi smo definitivno gubitnici. Svakom od nas treba najmanje 20.000 do 30.000 KM, samo da bi ova Frankenštajn zgrada i naši stanovi u njoj bili useljivi. Vanjsku fasadu vjerovatno nikad nećemo moći da završimo, jer za to treba najmanje pola miliona KM – kaže Mijatović.
Još najmanje 20.000 KM biće potrebno i Aleksandru Pašagiću, mladom inženjeru agronomije i uspješnom poljoprivredniku iz sela Piskavica kod Banjaluke, da dovrši svoj stančić, u koji je već uložio skoro 100.000 KM.
– Eto, ja sad gledam šta ću i kako ću, a Davidović slobodno šeće, roštilja po Banjaluci, sa suprugom je išao na more u Albaniju i Grčku, troši naše pare i nikom ništa. I onda se čudimo što ljudi odlaze iz Republike Srpske. Kako da ne odu, kad te ovdje pljačka ko stigne! I meni dođe da dignem ruke od svega, da napustim imanje i poljoprivredu i odem u inostranstvo – kaže Aleksandar.
Izvor: Srpskainfo
