Progonitelji, za razliku od žrtve koju uhode, nikad neće zatražiti stručnu pomoć, jer su uvjereni u opravdanost svog stila življenja i zato treba na vrijeme prepoznati i prijavljivati njihova upadljiva ponašanja kako bi bili procesuirani, rekao je banjalučki psiholog Aleksandar Milić.
Kako je potvrđeno “Nezavisnim”, u Republici Srpskoj od januara do novembra prošle godine žrtva proganjanja bila je 31 osoba, a od tih slučajeva, prema podacima MUP-a RS, 24 žrtve su bile žene, a proganjanje je prijavilo i sedam muškaraca.
“Najviše ovih krivičnih djela evidentirano je na području koje pokriva Policijska uprava Banjaluka i gdje je zabilježeno 14 proganjanja”, rekli su nam iz MUP-a RS.
Podsjećamo da je u istom periodu 2021. godine evidentirano 29 krivičnih djela proganjanje, od kojih su 22 žrtve bile žene.
Milić je upozorio da su progonitelji uglavnom poremećene ličnosti i imaju određene nagone, koje ne odlažu u zadovoljenju, a karakteriše ih praćenje, posmatranje, zamišljanje ili nasrtanje na osobe koje oni sebi fiksiraju.
Prema njegovim riječima, progonitelji sami nikad ne traže pomoć, ali zbog njihovih postupaka to uglavnom traže žrtve.
“Progonitelji nemaju mogućnosti da sagledaju posljedice, da kanališu ponašanje, nemaju empatiju, jednostavno su vođeni svojim nagonima. Osobu koja ima takve oblike ponašanja neminovno je prijaviti da se to prinudno spriječi”, rekao je Milić.
Sa druge strane, žrtve proganjanja treba da razgovaraju s psihologom ili čak psihijatrom, koji će im pružiti pomoć da znaju na koji način se ponašati jer imaju izrazito velike strahove koje osjećaju zbog ugroženosti života.
“Žrtve moraju znati da je svakodnevni život oslonjen na komunikaciju i razgovor s drugim ljudima. Nedostaje nam opšta, ujedno i zdravstvena kultura i više smo opterećeni etiketiranjem kada bi trebalo da se zatraže razgovor, savjetovanje, pomoć”, rekao je Milić.
Inače, žrtve proganjanja često postaju mete i drugih krivičnih djela.
Takve osobe, kako navode stručnjaci, stalno imaju osjećaj straha i nesigurnosti te u svakom momentu iščekuju da im se nešto može desiti.
Krivično djelo proganjanje zakon prepoznaje tek nekoliko godina, a i dalje ga žrtve rijetko prijavljuju ili ne prepoznaju.
Za to djelo je zaprijećena novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine, a teži oblik djela postoji ako je ono izvršeno u odnosu na sadašnjeg ili bivšeg bračnog partnera, lica s kojim je izvršilac bio u intimnoj vezi ili prema djetetu, uz zaprijećenu kaznu zatvora od šest mjeseci do tri godine.
Kako je ranije “Nezavisnim” rekla Gorica Ivić iz Fondacije “Udružene žene”, prema njihovom iskustvu kroz servis rada, više žrtva se odluči da ignoriše, nego da prijavi krivično djelo, a dosta prijava je procesuirano i izricane su kazne.
“To uhođenje uglavnom prijave kada su već zabrinute za vlastiti život, ali brojka je mnogo veća”, rekla je Ivićeva.
Prema njenim riječima, društveni mediji doprinose mogućnostima proganjanja.
Žrtve, kako je rekla, trebalo bi da prepoznaju proganjanje i pravovremeno ga prijave.
“Mnogi ne znaju da se to tretira zakonom i kažnjivo je, a ukoliko se ne prijavi, male su šanse da će to prestati samo od sebe. Obično preraste u neke druge oblike nasilja i važno je da se zatraže pomoć i podrška”, podvukla je ona.
Šta je proganjanje?
Proganjanje je kada neko uporno i kroz duže vrijeme prati ili uhodi drugo lice ili s njim direktno ili preko trećeg lica nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili na drugi način kod tog lica izaziva promjene životnih navika, tjeskobu ili strah za vlastitu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih lica, jasan je zakon.
Izvor: Nezavisne