SAOPŠTENjE ZA JAVNOST
Fond zravstvenog osigranja Republike Srpske u pomenutom saopštenju navodi, citiramo: „Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske omogućio je još jednu olakšicu za oboljele od dijabetesa – umjesto mjesečnog propisivanja potrošnog materijala koji se izdaju na recept, poput trakica za mjerenje šećera, omogućeno je tromjesečno propisivanje. To je precizirano izmjenom Pravilnika o pravu na medicinska sredstva koji je usvojio Upravni odbor FZO RS, a njegova primjena se očekuje sredinom ovog mjeseca.”, kraj citata.
Poštovani, ovo nisu olakšice za dijabetičara, već procedure. Procedura uzimanja recepata koja propisuje da više ne idemo pedijatru ili porodičnom doktoru svakih mjesec dana, već svaka tri mjeseca. Ova procedura u svim zemljama okruženja primjenjuje se već nekoliko godina, u nekim zemljama i više od pet godina.
Saopštenje Fonda predstavlja obmanjivanje javnosti, a pogotovo oboljelih od dijabetesa, i skretanje pažnje sa veoma važne stvari, a to je izbora inslulinskih pumpi. Zahvaljujući pisanju Euro Blica, koji je skrenuo pažnju na problem izbora insulinskih pumpi od strane Fonda, odnosno da izabrane pumpe nisu namjenjene djeci sa dijabetesom i nisu kompatabilne sa senzorima kontinuiranog mjerenja šećera (u dole navedenom tekstu objasnićemo zbog čega je ovo veoma važno), na svu sreću tender je poništen od strane Kancelarije za razmatranje žalbi – ovo je posebna priča koja će se nastaviti.
Ukratno, navešćemo vam koje to olakšice oboljeli od dijabetesa u Republici Srpkoj imaju, a još važnije koje to olakšce nemaju u Republici Srpskoj, a imaju ih svi oboljeli od dijabetesa u zemljama okruženja.
Olakšice za oboljele od dijabetesa u Republici Srpskoj
Jedno od saopštenja Fonda, citiramo: „Fond za oboljele od dijabetesa u potpunosti finansira insuline, trakice, lancete, špriceve, igle, aparate za brzo određivanje glukoze u krvi, potrošne materijale za insulinske pumpe, a Fond je od prije tri godine počeo da finansira i insulinske pumpe (25 na godišnjem nivou) koje ranijih godina nije finansirao. Sve to, za ovu kategoriju osiguranika Fond u potpunosti finansira, jer su oboljeli od dijabetesa oslobođeni plaćanja participacije za osnovnu bolest i njenih komplikacija.
Kada je u pitanju odobravanje dijagnostičkih traka za mjerenje šećera u krvi, prema Pravilniku o medicinskim sredstima, pored ostalih navedenih prava, odobravaju se u sljedećim količinama:
1200 trakica godišnje se propisije djeci, trudnicama i oboljelima od dijabetesa tip jedan na terapiji insulinskom pumpom;
600 trakica godišnje se propisuje ostalima na inteziviranoj insulinskoj terapiji;
150 trakica godišnje se propisuje ostalima na insulinskoj terapiji;
50 trakica na godišnjem nivou se propisuje oboljelima od dijabetisa tipa dva.“, kraj citata.
I to je to, ovo su olakšice koje Fond finansira.
Kada ove podatke pročitaju oni koje nemaju dodira sa dijabetesom, prihvataju ih, jer ih ne razumiju. Ali, mi koji živimo sa ovom bolešću, svakodnevno, itekako ih razumijemo i znamo da je to skoro ništa.
Dodatno pojašnjenje: dijete koje je oboljelo od dijabetesa, po obimu prava koje je propisao Fond, ima pravo na besplatnih 1200 trakica za mjerenje šećera iz krvi godišnje, odnosno 100 trakica mjesečno, a koje, u najboljem slučaju, potroši za sedam dana. Djetetu je neophodno, mjesečno, oko 450 trakica, da bi se dijabetes držao koliko-toliko pod kontrolom. U prenesenom značenju, ostalih 20-ak dana roditelji kupuju dodatne trakice, odnosno kupuju dodatnih oko 350 trakica, i izdvajaju oko 260,00 KM samo za ovu namjenu koju bi Fond trebao „pokrivati“.
Ostala navedena prava na besplatne trakice teško je porediti sa bilo čim, jednostavno rečeno, katastrofa. Republika Srpska je, po obimu prava oboljelih od dijabetesa, najgora u odnosu na čitav region.
Koje olakšice oboljeli od dijabetesa nemaju u Republici Srpskoj
1. Nemaju pravo na senzore kontinuiranog mjerenje šećera u krvi (CGM) niti refundaciju troškova nabavke istih u drugim zemljama (uz insulinsku pumpu jedan od najvažnijih pomagala za kontrolu dijabetesa).
2. Nemaju pravo na dovoljan broj trakica za mjerenje šećera iz krvi.
3. Kada oboljeli od dijabetesa napuni 18 godina Fond ga tretira kao da se izliječio do dijabetesa (dijabetes Tip1 je neizlječiva bolest) i daje mu 50 trakica za mjerenje šećera u krvi mjesečno – i to je to.
4. Insulinske pumpe nisu uvrštene na listu medicinskih sredstava već se nabavljaju putem javne nabavke Fonda i zavise od kriterijuma ocjene ponude komisije za javne nabavke (u posljednjem poništenom tenderu kriterijum „cijena“ je nosila 99% bodova, a kriterijuma „tehničke karakteristike“ nije ni bilo).
5. Nemaju dovoljan broj insulinskih pumpi godišnje, odnosno nabavlja se premalen broj na godišnjem nivou u odnosu na potrebu.
6. Nemaju pravo na zamjenu insulinske pumpe ukoliko se pokvari, a van je isteka garantnog roka – nemaju pravo na novu insulinsku pumpu.
7. Nemaju pravo na trakice za mjerenje ketona u krvi (sprečavanje ketoacitoze).
8. Nemaju pravo na život sa manje boli – Napomena: senzor kontinuiranog mjerenje šećera u krvi (CGM) i insulinska pumpa omogućavaju oboljelima od dijabetesa život sa manje boli. Bez njih, oboljeli od dijabetesa ima oko 750 uboda iglom mjesečno (zamislite kroz šta prolaze djeca oboljela od dijabetesa jer im ti ubodi život znače). Sa senzorom i pumpom broj uboda iglom se smanjuje na oko 30 mjesečno.
Šta imaju oboljeli od dijabetesa u zemljama regiona
Pored gore citiranog od strane Fonda, odnosno koje to olakšice imaju oboljeli od dijabetesa u Republici Srpskoj, oboljeli od dijabetesa u zemljama u regionu imaju još veoma važnih olakšica, i to:
SRBIJA – za djecu i odrasle oboljele od dijabetesa Tip 1, odobravaju se:
do 54 senzora kontinuiranog mjerenja šećera u krvi (CGM) (senzor traje 7 dana) godišnje koji su kompatibilni sa insulinskom pumpom (zahvaljujući njihovoj povezanosti sprečavaju smrtonosne hipoglikemije);
pored senzora kontinuiranog mjerenja šećera u krvi (CGM) imaju pravo i na do 150 trakica za mjerenje šećera;
insulinske pumpe se nalaze na listi odobrenih pomagala fonda, a na prijedlog ljekara pumpu odobrava stručna komisija;
imaju pravo na jedan transmiter godišnje (cijena oko 1.200,00 KM) kojim se podaci sa senzora šalju pumpi i na taj način regulišu njen rad;
FEDERACIJA BIH i BRČKO DISTRIKT:
u svim kantonima i Brčko Distriktu za djecu su odobrene insulinske pumpe (najviše 640G pumpa), a refundira se i nabavka senzora kontinuiranog mjerenja šećera u krvi (CGM).
HRVATSKA:
za svu djecu i odrasle sa dijabetesom Tipa 1 odobrene su insulinske pumpe i senzori kontinuiranog mjerenja šećera u krvi (CGM), a čak se odobravaju i za starije osobe sa dijabetesom Tipa 2;
djeca do 18 godina starosti pored senzora kontinuiranog mjerenja šećera u krvi (CGM) imaju pravo i na do 2500 trakica za mjerenje šećera iz krvi, godišnje;
insulinske pumpe su se do ove godine nabavljale tenderski od strane fonda (HZZO), a dijabetičari imaju mogućnost biranja jedne od tri odobrene pumpe (najviše se koristi 640G pumpa). Napomena: Od 7. septembra 2021. godine, insulinske pumpe u Hrvatskoj su stavljene na listu medicinski sredstava, pomagala, sa punom primjenom od 2022. godine. To znači da Hrvatski zavod zdravstvenog osiguranja više neće nabavljati insulinske pumpe već će one biti dostupne osiguranim licima na osnovu utvrćene medicinske indikacije i drugih kriterijuma za primjenu istih.
imaju pravo na trakice za mjerenje ketona u krvi;
SLOVENIJA;
za djecu sa dijabetesom Tipa 1 preko njihovog Fonda zdravstvenog osiguranja odobrena je 780G pumpa (najnaprednija i najnovija pumpa) koja ima funkciju vještačkog pankreasa. Ova insulinska pumpa ne može funkcionisati bez senzora kontinuiranog mjerenja šećera u krvi (CGM), i koji su kompatibilni uz nju, tako da su i oni besplatni i na listi fonda.
Šta oboljeli od dijabetesa u Republici Srpskoj traže
1. Da se Pravilnik o pravu na medicinska sredstva (“Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 114/12, 59/14, 94/14, 100/14, 61/16, 7/17, 053/18, 112/18, 121/18, 21/19, 46/19, 87/19, 107/19, 10/20) izmijeni, i da se insulinske pumpe i senzori kontinuiranog mjerenja šećera u krvi (CGM) stave na listu medicinskih sredstava i da oboljeli od dijabetesa Tipa 1 (djeca i odrasli) ostvarju svoja prava u skladu sa navedenim pravilnikom, odnosno da imaju pravo na insulinske pumpe koje ne zavise od tendera, kao i pravo refundacije troškova nabavke senzora kontinuiranog mjerenja šećera u krvi (CGM).
Napomena: Ovim saopštnjem apelujemo na sve koji mogu pomoći oboljelima od dijabetesa u poboljšanju uslova njihovog života, bilo to i prenosenjem ovog saopštenja, a posebno na članove Udruženja endokrinologa i dijabetologa Republike Srpske da svojim stručnim i predanim radom utiču na odluke Fonda i da pomognu, odnosno omoguće svojim pacijentima noramalan život kroz savremene načine liječenja i praćenja dijabetesa.
Takođe, apelujemo na Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske da, umjesto nepotrebnih saopštenja, oboljelim od dijabetesa povećaju obim prava i stvarnih olakšica, jer to njima život znači.
Dodatak:
Savremeni način liječenja i praćenja dijabetesa podrazumjeva
Kao pokazatelj dobro regulisanog dijabetesa nekad se uzimala vrijednost glikoliziranog hemoglobina – HBA1C, koji pokazuje nivo šećera u krvi u posljednja 2-3 mjeseca. Danas se smatra da je dijabetes pod kontrolom ako se nivo šećera u krvi nalazi u TIR (Time In Range) najmanje 70 % u toku 24 sata što podrazumjeva da se nivo šećera u krvi nalazi u rasponu od 4mmol/l do 10mmol/l – podatak Svjetske dijabetološke federacije (IDF – International Diabetes Federation).
Upravo na osnovu preporuke Svjetske dijabetološke federacije, nivo šećera u krvi mora biti najmanje 70% u TIRu, u suprotnom nastaju dugotrajne komplikacije (makrovaskularne kompikacije, dijabetička retinopatija, dijabetička nefropatija, dijabetička neuropatija). TIR nije moguće dobiti mjerenjem nivoa šećera u krvi pomoću trakica jer se trakicama mjeri nivo šećera u datom momentu i nemoguće je imati podatke kretanja šećera u krvi između dva mjerenja. Posljedice ovakvog način mjerenja nivoa šećera u krvi su gubitak kontrole nad dijabetesom. Skrećemo pažnju, da se kontrola šećera u krvi, u dozvoljenom rasponu TIRa, isključivo dobija putem senzora kontinuiranog mjerenja šećera u krvi. Senzor mjeri nivo šećera svake minute i daje kontinuirano podatak u TIRu, u trajanju do tri mjeseca. Kontrolom nivoa šećera u krvi, na ovakav način, pomoću senzora, je od izuzetnog značaja, jer sa njim se smanjuju kompikacije i nastajanje pratećih dijabetičkih oboljenja, a samim tim i smanjuju se troškovi njihovog liječenja u primarnom, sekundarnom i tercijalnom nivou zdravstvene zaštite.
PRES SLUŽBA
UDRUŽENjA „DIJABET NO1“
