BL DREAM
Nestala je korona sve je super, sunce sija, ptice pjevaju. Kao rukom odneseno. Mučili su se ovi naši godinu dana, ali rješiše sve odjednom. Znaju ljudi, nije to kao ovi što se još nešto stišću sa tim mjerama, a poslije Bože moj, uvijek mogu okriviti neodgovorne pojedinace. Do tad, puštaj sa lanca. Nema korone, sve može, dajte narodu igara, hljeba pomalo.
Najvažnija vijest je da će biti povećanja plate! Tako rek`o Mile i nema tu šta da se misli. No ipak promisliće o tome drugi, visoko uhljebljeni, čija primanja su sve osim prosječna. Ali šta ćeš narod je birao da nije ministar, direktor i to, i to nam rekli crveni, ponosno rekoše „birala sam zanimanje“. Jest! Sve tako! Kao i uvijek uz crvenu knjižicu, može i plava na pokaz.
Istina, pita se i za diplomu. Sve vam je to na papiru. Za iskustvo i znanje niko ne pita, to se ne vidi, a i nije odavno bitno, bitna je podobnost. Na to se više niko ni ne breca, nije im čak ni malo neugodno, ono za raju. Sada se to smatra uspjehom, izborili se. Za njihovog života još će im potrajati muženje. A ovi nasljednici obezbjeđeni su još u začeću. Ni oni ništa sa prosjekom neće imati.
Tako, promisliće o podizanju plate. Dok oni promišljaju, ja izlazim iz marketa nabavka za četveročlanu porodicu, sedam dana sa dvije kile svježeg mesa, korpa 230 KM bez higijene sem osnovne – wc papir. Srećom, ja imam nešto iznad prosječne plate. Tako da 4 sedmice pokrijem i nategnem za račune.
Da se razumijemo prvo računi, pa onda hrana. Sjećam se vremena, ne tako davna kada sam za tu istu porodicu iz marketa izlazila sa više stvari, a sa manjim računom maksimalno da potrošim, to ono baš kada se bahatim, ponosno hodam među rafama pa 150 KM. Sretna sam jer spadam u tu kategoriju koja ima malo iznad. Toliko sam sretna, da molim Boga da nema ništa neplanirano na mjesec, npr djeci trebaju patike i moji bi ih nosili, djeci treba džeparac i moji bi ga imali, ne daj Bože opet pokvari mi se nešto u kući. Meni je to investicija od 12 mjeseci, na rate molim.
Ne ide mi to finansiranje u minusu sam non stop. Empatija proradila u meni znam kako je ovima sa budžetom. Kako da odvoje za povećanje plata, faliće im, a narod opet nezadovoljan. Mada, čini se kada ovi pričaju o povećanju da ono neće pokriti povećanje životnih trošova. Ali da ja nešto znam plus bi bio na računu. Bojim se još i povećanja cijene električne energije, reče Mile nije to socijalna kategorija. Već promišljam da smanjim broj sijalica, možemo i „ćoriti“ malo ili za ove što žive na „mrežama“ prodam priču, volimo romantično okruženje, tako smo bliskiji u porodici. Uffff dobro mi ovo. To se baš prodaje.
Prodaju se i stanovi. Priča mi kolegica čeka svoj, biće izgrađen za dvije godine. Tolika je potražnja. Kvadratni metar i do 3.000 KM. Tako je Banja Luka ispred ili makar rame uz rame sa regionom i Evropom. Eto, u pravu si ti političari prvi smo, a mi opet nešto nezadovoljni. Čuj ne možeš kupiti 40 kvadrata sa tom prosječnom platom!? Pa ko kupuje, pitam ovu što čeka naredne dvije godine, pa kaže ne znam valjda ovi što žive BL dream. Molim? Kupuju stanove i iznajmljuju. Od toga žive. Extra. Sada imam definisan banjalučki dream, američke bjele ogradice mogu ostaviti sa strane.
Bitno je da imam snove i da vjerujem u Boga. Čujem mašinu samo da ne prohoda po kupatilu, kraj je mjeseca, djete već bilo na jednom dječjem rođendanu, patike moram kupiti idući mjesec ili da pokušam da se prebacim do septembra…treba i hrane još kupiti…plata tek iduće sedmice. Ma već sam u minusu, biće samo još veći. Bitno je meni da se razumijemo mi i oni.
