Zbirka pjesama “Ljubav, samoća, tišina” autora Gorana Vukojevića, Miroslava Gojkovića i Steve Grabovca biće promovisana 23. februara u 19.00 časova u Vijećnici Banskog dvora. Sa autorima će razgovarati Tanja Stupar Trifunović.
Besplatne pozivnice za promociju mogu se preuzeti na biletarnici Banskog dvora od 12. do 18.00 časova.
Zbog trenutne epidemiološke situacije broj mjesta u publici je ograničen. Obavezno je nošenje zaštitne maske i dezinfekcija ruku na ulazu.
O autorima i zbirci:
Goran je rođen 1977. godine, Stevo i Miroslav 1978.godine, sva trojica u Slavonskom Brodu. Odrasli i živjeli u Bosanskom Brodu i u jednom periodu njihovi životi su se susreli. Potom je opet svako odlazio na svoju stranu. Pa su se opet susretali. Tehnikalije iz biografija njih trojice su sasvim irelevantne za poeziju.
Tako i knjiga “Ljubav, samoća, tišina” nije produkt saradnje, već prijateljstva. Ona nije toliko zbir istih poetika, čak možda ni istih promišljanja o svijetu, već više proizvod djeljenja tih misli, poezije, riječi, pa i tišine. Ona je više zbir iskustva trojice pripadnika jedne generacije, no teško je racionalizovati, zapravo nemoguće, poezija nikad i nije stvorena za to da se racionalizuje i tumači, tako je i ovu knjigu nemoguće protumačiti. Od načina njenog nastanka, do objavljivanja, Šimborska bi rekla da je zbir mnoštva nevjerovatnih slučajnosti, a neko drugi, da je gotovo nemoguće da se baš toliko slučajnosti dogodi odjednom tako u isto vrijeme. Stoga, pričati to nekom, značilo bi sve banalizovati. Ova knjiga je upravo nešto suprotno od toga, druga krajnost banalnostima u kojima živimo.
„Teško je nepristrasno govoriti o knjizi koja izražava užas i nelagodu generacije kojoj pripadaš. Govoriti o vremenu o kojem je teško pisati ne zato što nije inspirativno nego što je previše bolno vraćati se u djetinjstvo i mladost koji su bili obiljženi svim onim čime djetinjstvo i mladost ne bi trebalo biti obilježeni: ratom, stradanjem, strahom, poslijeratnim haosom i neartikulisanim, potisnutim osjećanjima. Sada, sa ove vremenske distance možemo reći da su ovo novi glasovi jedne izgubljene i žrtvovane generacije. I to je, da bude jasno, više zauzdan nekadašnji krik, nego glas. I nije ovo još jedna knjiga o nepristajanju na rat iako se on već dogodio i ispovijedanje tri svjedoka vremena o onom što nisu rekli a itekako je oblikovalo njihove živote“. Tanja Stupar Trifunović
„Rilke je vrlo jednostavno definisao ko je pesnik: onaj ko će pisati pesme čak i kada je na pustom ostvru i kada zna da ih niko neće pročitati.
Ponekad nam se desi da naiđemo na knjigu pravog pesnika i to se odmah prepoznaje. Po temama, po iskrenosti, po lepoti, po bolu. U ovom omnibusu su se našla trojica pravih pesnika, izgrađenih poetika i čistih pesama. Ja sam se danima sećao pojedinih slika, stihova i reči iz ove zbirke. I to mi se ne događa često, iako svakodnevno puno čitam. Da me umetnost pomeri, obogati“. Oto Horvat
