Banjalučanka Nina Bašić dane izolacije odlučila je da provede na jedan drugačiji način od većine ljudi, ona naime nije u kući, već svaki slobodan trenutak koristi da sa svojim sedmogodišnim sinom Vojinom čisti zapuštene obale Vrbasa.
Nina kaže da već dugo vremena osjeća potrebu da u svom naselju radi nešto korisno, ne samo za sebe, već i za druge.
„Vijesti o ekološkim katastrofama je sve više, a za njih smo odgovorni, niko drugi, nego mi, ljudi. Time je i moja potreba da učinim nešto povodom toga na ličnom nivou bila sve hitnija. Odlučila sam se da poštujem načela Zero Waste načina života. U suštini, to je svakodnevni trud i edukacija kako da proizvodimo što manje otpada pogubnog za našu planetu. Počela sam sa najosnovnijim, obavezno noseći ceker za kupovinu, preko neophodnih potrepština za domaćinstvo, do aktivizma. Tako je nastala i ova ideja. Živim u blizini, svima dobro poznate, Banjalučke pivare, koja je na obali rijeke Vrbas. Do mosta u Bulevaru Milutina Milankovića vodi predivno šetalište sa biciklističkom i pješačkom stazom sa obe strane kolovoza i novim drvoredima, a onda dođete do prostranih plaža Vrbasa. Prekrasno za doći sa porodicom i provesti lijepo poslijepodne“, kaže Nina Bašić za BUKU.
Ona dodaje da su stanovnici i posjetioci ovog naselja totalno zapostavili ljepote onoga što imaju, nemarno ostavljajući smeće iza sebe, čime zagađuju svoj grad i svoju rijeku, i još su loš primjer svojoj djeci.
„Zato sam se dogovorila sama sa sobom, svaki dan kada izađem da prošetam, skupiću jednu vreću smeća. Počela sam od prostora ispred zgrade, gdje se dječica svaki dan igraju, jer vlast još uvijek nije napravila obećano igralište, a onda je došao virus korona. Potreba da budem u prirodi i kraj vode je postala još jača, obzirom da smo prinudno zatvoreni, ali ne samo kod mene, već ovih dana, i veliki broj mladih ljudi. Iz ljubavi prema gradu i prema prirodi, odlučila sam da očistim to ‘okupljalište“, ističe naša sagovornica.
Sa Ninom u akciji čišćenja učestvuje i njen sedmogodišnji sin. Nina kaže da su djeca najčistija stvorenja, oni osjete patnju prirode, životinja i veoma su saosjećajni prema njima.
„Takav je i moj dječak. Za njega nije shvatljivo da se baci i jedan mali papirić na zemlju, kada postoji predviđeno mjesto za to, kontejner. Uvijek kaže kako bi oštro kažnjavao onog ko baca smeće. Zato se svaki put raduje kada ‘idemo do Vrbasa’, jer kroz igru radimo nešto korisno i lijepo za Majku Prirodu. Moje mišljenje je da moramo biti najbolji primjeri svojoj djeci kako bi i oni bili dobri ljudi. Naša odgovornost je da napravimo bolji svijet za njih, jer su starije generacije ostavile i, i dalje ostavljaju ogroman dug koji ćemo morati vraćati. Zato, moramo djelovati danas, da bi naša djeca živjela u zdravoj sredini“, ističe Nina.
Ona kaže da svako od nas ostavlja trag na ovoj planeti, a kada bi svako od nas djelovao pomalo, na globalnom nivou bi se dešavale velike promjene.
„Shvatila sam da, čekajući druge da uradim nešto, nikada ništa neću uraditi, jer je kod nas, uglavnom, zavladala apatija. Zato sam krenula sama. Uglavnom su to pozitivne reakcije, ljudi pozdravljaju to što radim, na primjer spred zgrade više ne bacaju opuške od cigareta, već su postavili kantu za to. Dakle, promjene su moguće, svojim djelovanjem u lokalnoj zajednici trebamo biti primjer pozitivizma i ljubavi prema prirodi. Ipak nam je to, svima na planeti, zajednička stvar. Zato sve pozivam, krenite od svog praga, gdje god da idete ponesite rukavice, višekratne, debele, gumene, koje poslije dezinficirate kod kuće, tako ćete smanjiti količinu jednokratnih koje odmah idu u smeće i brzo pucaju, ponesite jednu vreću i pokupite smeće na koje budete nailazili. Onda to podijelite na društvenim mrežama sa hashtag-om #jednavrecajedandan da svi vidimo kako je ostala čista i blistava ljepota vašeg mjesta“, kaže naša sagovornica.
Nina se u čišćenju fokusirala na lokacije u Lazarevu/Trapistima, a tu je najviše našla konzervi i flaša piva.
„Razumljivo, obzirom da mladež dolazi da se druži. Međutim, tu dolaze i parovi, roditelji sa djecom, ranije i bake i deke, pa i ribari. Tako da sam našla, i mnogo rukavica i maski u ovom periodu, kao i raznih vrsta omota od grickalica, plastičnih kantica od mliječnih proizvoda, vlažne maramice, papira, kartona i definitivno pobjednica je gospođa plastična kesa. Možda ljudi ne znaju, ali vlažne maramice su protkane plastičnim nitima i one ne mogu da se razgrade u prirodi vijekovima“, kaže Nina.
Na kraju našeg razgovora Nina kaže da ju je ova izolacija u kojoj smo se svi našli na neki način i obradovala.
„Napokon smo svi kući, provodimo kvalitetno vrijeme zajedno, koje gubimo na svakodnevne obaveze, posao. Ipak, danima se energija nakuplja i potrebno je da je nekako trošimo, tako da ovaj način razonode mi je dosta pomogao. Prošetam, udahnem svježeg vazduha, a uz to i uradim nešto korisno. Osjećaj kada zavežem punu vreću je odličan. Toplo preporučujem bilo kakav nesebičan rad, a na ovaj način ne dolazite ni sa kim u kontakt, nosite maske kao i inače i neće biti problema“, kaže ova Banjalučanka.
Nina trenutno radi na istraživanje o nivou ekološke svijesti u BiH, pa nas je zamolila da ovom prilikom podijelimo i anketu koja joj je potrebna za realizaciju ovog istraživanja sa molbom da je ispunite.
Izvor: Buka, Maja Isović Dobrijević
