U Vijećnici Banskog dvora sutra u 19 časova održaće se promocija zanimljive istorijske rasprave o sudbini srpskih i bosanskih srednjovjekovnih povelja koja nosi naslov ”Prvi srpski Codex-Diplomaticus”.
Autor je novosadski profesor Zdravko Malbaša, a knjigu je objavila izdavačka kuća „Prometej“ iz Novog Sada.
U prvom dijelu ove knjige govori se o pronalasku 180 originalnih povelja srpskih kraljeva, careva, vojvoda i banova, o njihovoj daljoj sudbini, tajnom prepisivanju, dopremanju do Beograda, krađama, prodajama i falsifikovanjima. Svi ti prepisi su ipak ugledali svjetlost dana i čine prvi i jedini Kodeks diplomatikus.
Drugi dio knjige čini nova i prvi put tačno i objektivno ispričana priča o sudbini povelje bana Kulina iz 1189. godine. Sve što je do danas napisano o sudbini tog dokumenta, koji se trenutno nalazi u ruskoj Akademiji nauka i koji se smatra za originalan, netačno je. Puno se špekulisalo i smišljale su se fantastične priče o navodnim pljačkašima, za koje su proglašavali Srbe.
Sudbina ovog dokumenta od momenta njegovog otkrića do danas je jedna romantična priča, tako da je u ovoj knjizi došao na red i sam original povelje i njegova sudbina. Bošnjaci se već 20 godina trude da diplomatskim putem dobiju tu povelju kao njihovu, ali neuspješno. Hrvati im čak ni na mjesec dana sve ove godine ne daju bar jedan od prepisa da ga izlože u Sarajevu kao dokaz njihove (bosanske) državnosti, kao ”bukvara” i ”svetog spisa” na kojem temelje svoj jezik i pismo. Tu je i nevjerovatna priča o putu Kulinove povelje od mjesta pronalaska do Ruske Akademije nauka. Njen put je išao od Dubrovnika do Sarajeva, od Sarajeva nazad do Dubrovnika, od Dubrovnika do Trsta a od Trsta do Šapca, da bi iz Šapca bila donesena i sakrivena u Derventi u crkvici na Detleku, a odatle do Beograda, a od Beograda do Odese i iz Odese do Sanktpeterburga.
O toj sudbini i putu ove povelje prvi put se pojavljuju novi, provjerljivi i dokazivi izvori i činjenice.Takođe su rasvjetljena imena sačinjenih klanova koji su isplanirali krađu ove povelje, potom njenu prekrađu i sve one organizovane prenosioce od mjesta do mjesta sve zarad lične koristi. Na kraju ove knjige slijedi najzanimljiviji dio u vezi sa skidanjem oreola originalnosti sa ovog ruskog originala, kao i dokazi kakva je sudbina samog originala i šta je starije i od samog originala Kulinove povelje.
Izvor: Srpskainfo
