Mještani Dragočaja su jedva dočekali dugo najavljivani početak radova na izgradnji mosta u centru naselja na periferiji Banjaluke, ali nije prošlo ni 3 dana da bi oduševljenje splasnulo.
Danas na gradilištu nisu mogli da vide nijednog radnika. Sve što je urađeno do sada su premješteni kontejneri za smeće sa jedne na drugu obalu Dragočajke, podignuti kontejneri za radnike i postavljena žičana ograda.
Prema projektu, most će biti podignut za 120 dana, ali sudeći prema onome što sada vidimo, lako bi moglo doći do kašnjenja, kao što je to slučaj oko Zelenog mosta.Čim je neko dobio posao, znači da postoji dnevnik rada po danima (ili u gorem slučaju – fazama), jer kako se drugačije može izračunati koliko vremena treba za provođenje projekta!?
Ako su preskočili taj segment, ako izvođač radova nema organizatora rada, onda se sve određuje odokativnom metodom. Da nije tako, bar bismo nekad vidjeli da se nešto može uraditi za 73 ili 114 dana. Lakše je, naravno, zaokružiti brojku i sebi dati prostora za ovakve promašaje kao što je danas bilo u Dragočaju.
U vrijeme kada Kinezi grade neboder od 57 spratova za samo 19 dana, mi dozvoljavamo da nam gradilišta zvrje prazna. Može nam se, očigledno, jer kada se rok probije krivica je u svemu i svačemu, počev od vremenskih uslova do državnih praznika, osim u nama.
Izvor: Srpskainfo
