Na adresu portala BLMojGrad stigao je tekst Smaje Sulejmanija koji je ponukan smrću Davida Dragičevića napisao pismo “u ime svih roditelja” koji su izgubili djecu. Tekst prenosimo u cjelini:
SINE MOJ
Sumorno mi i ovo jutro iako je sunce,ustao sam i pijem kafu, ali i kafa više nije ista? Mislim u sebi,gdje si ti,kako si ,da li ti je hladno,da li ćeš se vratiti, da li ćeš se javiti a da me ne probudiš, kao i onda kada si dolazio sa žurke pa lagano na prstima ulazio u kuću, a ja sam se pravio da spavam, i sa smješkom na licu slušam kako hodaš na prstima pa se sjetim svoje mladosti kada sam i ja to radio odlazio na žurke i zabave a onda se lagano vraćao kući, ulazeći na prstma da mi mama i otac ne pitaju gdje sam bio. .
I odjeća te ispeglana čeka, što je tvoja mama ispeglala, a i ono odjelo sa mature je u najlonu da se prašina ne skuplja . Moj sine’ znaš li ti koliko mama plače za tobom, eno uvenula je kao uveli cvijet, a znaš i sam kako je mama bila ponosna i nasmijana sa tobom i sa onim tvojim osmijehom,tvojom riječju kada kažeš “volim te mama” ili kada kažeš “mama ja kada porastem želim biti doktor da pomažem ljudima” ili kada se namrštiš kao i ti si se naljutio, a vidimo u tvojim očima koliko si sretan sa nama…. .
Znaš li sine'da mama ne priča više ništa, samo gleda kroz prozor, kršeći prste na rukama da pucketaju kao suhe grančice, gleda u prazno, u stvari ne znam, da li uopšte i gleda? Ali znam da su joj oči otvorene i samo gleda…
A one tvoje cipele stalno premješta iz hodnika u ostavu a onda ih vrati u hodnik i tako svako jutro i svaku veče! Valjda te mama jos ispraća i dočekuje, a tvoje slike stalno gleda i nekako ih nježno čuva i miluje da ne bi izbljedile!
Sine’ Bio si nam radost Ponos Nada Snaga i ljubav . Sjećam se i prvih zubića i prve izgovorene rijeci “Ma Ma” a ja i mama smo tada bili najsretniji kada si prve riječi izgovorio ili prvo hodanje i padanja i prvo trčanja ka meni, da me onako sićušan zagrliš ili prvi dan odlaska u školi a imao si čuperak na glavi, kosa se zamrsila a ja i mama te vodimo za ruku i nosimo tvoju torbu, a torba izgleda veća od tebe koliko si tada mali bio. A onda u srednjoj školi i prvu djevojku kada si onog popodneva doveo da je upoznaš sa nama, a mi tako sretni jer ne zna se koje ljepši ti ili ona, dok ti gledaš u mene, a ja tebi krijući dao sam ti novaca a dao sam ti i onaj moj miris, znam da si voleo onaj moj miris sto sam koristio!?
A tek one planove koje si pravio sa nama kako će tvoje vjenčanje da izgleda i koliko gostiju ćeš da pozoveš i kakvu kravatu ćeš da imaš i kakvo odijelo voliš ! I vidi gdje sam ja sada… .
Umjesto da stojim ponosno kraj tebe na tvom vjenčanju, Ja stojim na tvom ukopu…. Mjestu gdje se plače,srce kida, gdje suza, suzu stiže, gdje svaki otac poželi da se mjesta zamjene, pa da sin sahrani oca a ne otac sina! . Pokidao sam se sine, rasuo u komade, ni proljeće mi ništa više ne znači, gdje god se okrenem ja tebe vidim, gdje god krenem ti si sa mnom, a onda zaboravim i gdje sam krenuo, ali više i nije bitno gdje sam krenuo ili pošao! . Kada se vracam kući moj pogled sam leti ka vratima, da vidim ima li tvojih cipela,da li si se vratio kući. . Nema ih! .
Mama ih je opet možda odnjela u ostavu, a meni se grlo steže, nema te, nema dio mene, nema ko samnom ni kafu da pije iako uvjek naspem za sve nas, a onda idem spavati’ ali ne spavam, čekam tebe na prstima da se vratiš da čujem tvoj hod da čujem kako po kuhinji hodaš jer si izgladnio i tako utonem u san, sanjam te, sa tobom sam sine, pokrivam te svaku noć da nije ti hladno!
Čekam tvoj zagrljaj, čekam tvoj osmijeh, čekam da te opet sretnem i da te opet ja i mama vodimo u školu kao onog prvog dana škole. .
Moj sine pitaju i drugari za tebe i cure i djevojke a ja…. Ja'samo slegnem ramenima i kažem: Nije mu hladno,pokrivam ja njega svaku noć i produžim hodajući ni sam ne znam gdje . Eto sine sada mi je lakse! .
A večeras kada utonem u san i kada opet odem pokriti te da ti ne bude hladno , ja ću tebi predati ovo pismo i ne zaboravi sine? Mama je ispeglala odjecu za izlazak i kupila ti je priljepo odjelo za vjenčanje baš onakvo kakvo si ti želeo, samo još trebaš ti da nam se vratiš! . A vratićeš se znamo mi to, i mama kaže da ćeš da se vratiš i kaže mama da te svaki dan vidi kroz onaj prozor kako prolaziš pored kuće i kako joj uvjek uputiš lijep osmjeh! .
Idem sada sine, čuvaj nam se….
Volimo te i čekamo te! . .
Posvećeno mom bratu (u ime oca i majke) i svim roditeljima koji izgubiše svoju djecu)
Tekst:Smajo Sulejmani
