Banjalučanin koji nije želio da mu se ime pominje u javnosti, na originalan način “pobijedio” je kladioničare. Svoje iskustvo i borbu ispričao je u dahu, uzbuđen, sa zadovoljnim šeretskim osmijehom na licu.
Sebe sam, započinje naš sagovornik priču, smatrao umjerenim igračem. Sedmično sam igrao tri četiri tiketa, na uloženih pet maraka gađao sam sto. Prosječna kota mi je samim tim, bila nešto više od dvadeset. Da se razumijemo, uživao sam u igri, iščekivanju gola ili promjeni rezultata na teleteksu. Da se razumijemo i sada uživam u tome, ali što bi moja baka rekla “o svom grošu”.
JEDAN OD RIJETKIH KOJI NE GUBI NOVAC “NA KLADIONICI”
Kada sam išao prema lokalnom kafiću gdje smo dogovorili razgovor, najmanje što sam očekivao je da će moj sagovornik, svako malo preko ramena gledati rezultate utakmica na teletekstu. Pravi šok doživio sam u momentu upoznavanja. Pružio mi je ruku, predstavio se i dodao, “pade sto maraka sinoć na Mančesteru”. Ništa mi nije bilo jasno. “Gdje si pobjedniče”, prokomentarisao sam sa blagim razočarenjem u glasu. Pomislio sam evo još jednog lokalnog smarača. Na njegovom licu razvio se cereći osmjeh od uva do uva, onaj što se polako razvlači, kao vječnost. Da je kraći bio bi osmjeh ali ovako dug i detaljan više priliči nekakvom vodozemcu. I oči su mu se usjajile. Bio je zadovoljan, želio je i uspio je da šokira novinara. Jesi vidio našeg šampiona, smijuljeći se, dobacuje konobar iza šanka i govori “dođi ti večeras da vidiš šta su ti Fenomeni”. Na to se cijela kafana, to jest još dvoje lokalaca uz jutarnju kafu počinje smijati i odobravati konobarov prijedlog. Smijem se i ja. Naručujem kafu i počinjem razgovor sa već tada u mojim očima lokalnim zajebantom. Ispostavilo se da me prvi utisak prevario.
PORODIČAN ČOVJEK
Naš sagovornik porodičan je čovjek. I on i supruga rade, imaju dvoje osnovaca, stambeni kredit, punoljetno auto i roditelje na selu.
KAKO SISTEM FUNKCIONIŠE
Sistem je jednostavan, ali funkcioniše. Čovjek je otvorio svoju kućnu kladionicu. Kladi se isto koliko se i kladio ranije, samo je zamijenio uloge. Postao je “vlasnik” kladionice. Skromne ali kako kaže, “donosi” u kuću, iako ima samo jednog aktivnog igrača, njega. Odigra tiket po kladioničarskim kotama na list papira, a novac najmenjen za klađenje umjesto u kladionicu ubaci u kasicu. Ukoliko ne pogodi opklade, uloženi novac ostaje u njegovoj kasici. Ukoliko pogodi, dobitak uzima iz te iste kasice. Nakon mjesec dana svakodnevne igre prošao je jedan tiket od 120 maraka koji je isplatio iz iste kase u koju ubacuje uplate svojih listića. U kasi je prvi mjesec ostalo 150 maraka.
SAMOKONTROLA JE POBIJEDILA
Rastao sam se sa “pobjednikom” i veselim društvom iz kafića. Na putu do redakcije u glavi sam prebirao njegovu računicu. Drži se osnovnog kockarskog pravila, mnogo više se izgubi nego dobije na kladionici. Ovaj Banjalučanin je strast za “igrom” pobijedio zdravim razumom. U mom slučaju, igram dva tiketa godišnje, priča o pobjedi kladionice nije imala efekta.
Na putu do redakcije odigrao sam moj specijalni tiket, na marku dobitak 10 hiljada.
I nećete vjerovati, nisam dobio!
