Nezadovoljni radnici Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka napisali su otvoreno pismo u kojem iznose teške optužbe na rad Centra i njegovog rukovodstva.
Prenosimo u cjelini otvoreno pismo koje su poslali medijima:
Posljednjih godina posebnu pažnju javnosti privlače teme vezane za banjalučke vrtiće, posebno zbog godišnjeg budžeta koji ta ustanova dobija iz gradske kase.
9.500.000 konvertibilnih maraka je pozamašna suma koja bi banjalučkim mališanima mogla da obezbijedi bogato vrtićko okruženje, a čini se da je upravo suprotno, prazno i siromašno najčešće popunjeno materijalom lošeg kvaliteta. Ko djeci troši novac? Ko se ne stidi, već diči lažiranim, friziranim izvještajima kojima zamazujemo oči našim građanima, odbornicima u Skupštini?
Ko štiti rukovodstvo koje obmanjuje javnost? Nezadovoljstvo iz dana u dan raste i među vaspitačima i među roditeljima, saznajemo od naših sagovornika.
Vaspitne grupe su prebukirane, tako da je pitanje dana kada će se desiti nešto mnogo gore od izujedane bebe. Vaspitači kao najbrojniji i najznačajniji nosioci aktivnosti nemaju nikakvo pravo glasa i izjašnjavanja.
Predstavnike u redove svih organa upravljanja i zastupanja postavlja uprava po nalogu direktora i samim tim u korijenu sasijeca moguće različito mišljenje po raznim važnim pitanjima za predškolsko. Vijeće vaspitača se sastaje par puta u godini samo da se iščitaju već unaprijed pripremljeni zaključci na koje prisutni nemaju nikakvog uticaja, a o izmjenama i dopunama dnevnog reda da i ne govorimo.
Vijeće delegira člana Upravnog odbora, ali samo na papiru jer je ime isključivo podobnog zaposlenika otkucano tajno i upućeno Skupštini na razmatranje, naravno uz spiskove radnika koji prikazuju samo prisustvo članova kolektiva na zakazanom sastanku, a nikako podršku koleginici sa “tajnog” papira. Sve postaje javno kad prođu svi rokovi za žalbe na bilo kom nivou, tako da potrebe djece i vaspitača nisu primarne, već isključivo da budete “klimoglavac”. Samo tako ćete kao radnik imati privilegije, bez obzira na efikasnost u poslu, jer je jedino bitno održavanje postojećeg stanja i upravljačke strukture.
Ima Centar na papiru i Savjet roditelja! Savjet koji se nikad ne okuplja, ali ima program rada i svog predstavnika u Upravnom odboru. Čije interese taj član, roditelj, zastupa?
Da li roditelje, korisnike usluga čija djeca borave u Centru? Da li štiti interes vaspitača jer im brinu o vaspitanju i obrazovanju djece ili čuva leđa direktora koji mu je partijski kolega? Kako je odabir među 2.000 roditelja pao baš na osobu iz istih partijskih redova odakle dolaze direktorica i pomoćnica direktora?
Ova ustanova je nekad imala i sindikalnu organizaciju, a sada ima četu ljudi koji lojalno od svojih primanja odvajaju članarinu za organizaciju kojom se iz sjenke upravlja, a ko drugi nego Uprava na čelu sa direktoricom. Dakle, ni ovaj vid djelovanja više nije u funkciji. Prostor u časopisu nedovoljan je za dugu priču o uništavanju jednog gradskog giganta koji se urušava iz samog jezgra ka ograncima kojih je 22 pod kapom grada.
Bliži se sjednica Skupštine grada na kojoj su 33. i 34. tačka dnevnog reda vezane za JU Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje i čiji se materijal već nekoliko dana nalazi na sajtu grada. Godišnji izvještaj za 2016. i program rada za 2017/18. godinu. Šta to tamo piše? Materijal je dostupan građanima, ali čitajući materijale saznajemo “ružičaste” informacije vezane za ovu ustanovu, koje su, kako tvrde naši izvori, daleko od stvarnosti.
Materijala za rad inspektorata ima dovoljno, jer kada bi po tragu pisanih činjenica provjerili stanje na terenu shvatili bi da je sve to stvar nečije mašte. Istina, direktorica je mlada i neiskusna, pa je moguće da odluta u sanjarenje i tako zaobiđe istinu. Nadaleko poznata mjera sankcionisanja mlade direktorice prema radnicima je disciplinski postupak, ili kao nešto blaža mjera, premještaj bez imalo empatije za želje roditelja djece ili vaspitača kao profesionalaca, jer “vlast je vlast”!
“Ružičaste” vijesti dolaze i iz podataka kojim stručnim timom raspolaže Centar. Čitajući dostupan materijal saznajemo da, pored psihologa i pedagoga, Centar ima i socijalnog radnika, defektologa, nutricionistu, ljekara, dva muzička pedagoga, dva profesora fizičkog.
Postavlja se pitanje zašto onda djeca takozvanih malih objekata nemaju nastavu muzičkog i zašto vaspitač u svom školovanju uči predmetna područja kao što su matematika, jezik, priroda, muzičko, likovno i fizičko, a onda direktor zaposli saradnike za iste oblasti.
Da li to Centru cvjetaju ruže pa se vaspitač rasterećuje ili je to opet neko potkusurivanje po ko zna kojoj liniji?
Čitajući dio izvještaja o poslijepodnevnim mješovitim grupama ipak je zavidna situacija jer unazad 20 godina u tim grupama radi po jedan vaspitač, a sada se prikazuju po dva raspoređena na grupu, među kojima su i imena pojedinih vaspitača kojima je već neko vrijeme raskinut ugovor i uopšte ne rade.
Centar za predškolsko tone svakim danom sve više i više, a možda je to i intencija kako bi se ruiniran mogao privatizovati i prodati za jednu KM, ili trenutnom rukovodstvu odgovara da ojača privatne predškolske ustanove, a djeca onih koji nemaju da izdvoje za skupe vrtiće, svakako, u ovoj državi nisu ni bitna.
Grupa radnika Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka
